PROPOVIJED BISKUPA SUDARA NA ZAVRŠETKU GODINE BOŽJEG MILOSRĐA

U nedjelju, 20. studenog 2016., na svetkovinu Krista Kralja, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu Svečano Euharistijsko slavlje, kojim je zaključena Sveta godina Izvanrednog jubileja Božjeg milosrđa, predvodio je pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar. Propovijed biskupa Sudara prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre,

Danas crkva slavi svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga. Time, zapravo, kulminira i završava liturgijska godina. Dakle, Crkva u ovom ovoj svetkovini vidi kulminaciju kršćanskog hoda kroz jednu liturgijsku godinu koja može biti oznaka za jedno određeno vrijeme, za život jednog čovjeka, ali može simbolizirati i povijest cijelog čovječanstva. Ali Crkva, kako smo to čuli prije ove Svete mise, na čelu sa papom Franjom željela je da i Godina milosrđa, ne samo završi, nego kulminira svetkovinom Krista Kralja.

Našim ušima danas, čovječanstvu danas, sam pojam „kralja“ ne zvuči baš najugodnije iako, otkad čovječanstvo pozna svoju povijest, ljudi, društva i države težile su imati nekoga vladara, kralja, cara… koji je trebao biti znak njihove sigurnosti i snage i koji je trebao simbolizirati sve ono što im jamči ugodnost i sigurnost života. Zato i u današnjem prvom misnom čitanju nalazimo trag te čežnje u narodima koja se u jednom određenom trenutku javila i u izabranom narodu. Kako znamo, Bog nije bio baš naklon da svome narodu dadne nekoga tko će mu biti kralj jer je On želio biti kralj svoga naroda. Ali na inzistiranje ipak je dopustio. Međutim, znamo, i upravo zato nam to nelagodno zvuči, da kraljevi većinom nisu služili onome što je narod želio. Umjesto da budu jamstvo njihove sigurnosti, oni su uglavnom koristili narod za svoju sigurnost. Kad bi se to dalo provjeriti, statistički utvrditi, možda su upravo carevi, kraljevi i vladari učinili najveće zločine protiv čovjeka, protiv čovječanstva, vrlo često i protiv vlastitog naroda. Koliko su oni držali do sebe, koliko im je važna bila vlastita veličina simbolizira i ona poznata rečenica jednog od kraljeva koji je, kad se našao u životnoj pogibelji, uzviknuo „Kraljevstvo za konja!“. Dajte mi konja da se izvučem iz ove pogibelji, dat' ću kraljevstvo.

Međutim, današnja svetkovina, kojom kulminira liturgijska godina u kojoj svoj vrhunac dostiže Godina milosrđa, slavi jednog drugačijeg kralja. Zapravo, slavi kralja koji ispunja sve ono za čim ljudi doista teže otkad znaju za sebe. A to jest kralja koji će biti sluga; kralja koji će svoj život založiti za život onih kojima kraljuje. U drugom misnom čitanju čuli smo poruku da Bog daje svoga Sina jedinca kao otkupninu, kao iskupljenje, kao zalog pomirenja, kao zalog ostvarenja ljudskog spasenja. Ova svetkovina ustanovljena je tek 1925. upravo nakon negativnog iskustva naroda i Crkve sa ovozemaljskim kraljevima, s ljudima koji su se postavljali gotovo na Božje mjesto. Crkva stavlja kao jamca, kao garanta, čovjeka i čovječanstva samog Sina Božjega. I On će u jednom trenutku svog propovijedanja, kada ga je narod, nakon što mu je umnožio kruh, želio postaviti za svoga kralja, umaći i otkloniti to. Ali, kada su ga pribili na križ, kada su ga osudili, On tu i tada objavljuje narav, bit svoga kraljevstva. I zato to ne može stati, to ne može pojmiti ljudska misao. S tim se čovjek ne može i neće da pomiri, da se Božja svemoć očitovala u njegovoj nemoći, da je njegova snaga, njegova pravda zasjala u njemu kao žrtvi nepravde. Kako je to veličanstveno da smo mi od svih nepravdi, od nepravde one najgore koje nanosimo sami sebi, a to jest grijeha, oslobođeni nepravdom koju podnosi sam Bog.

I zato na križu, kada mu se rugaju i izruguju, kada stavljaju na provjeru njegovu božansku, otkupiteljsku, mesijansku snagu pozivajući ga da spasi samoga sebe, On odgovara patnjom i šutnjom. Ali kada se raskajani razbojnik ispovijeda i moli za oproštenje, On velikodušno uzvraća: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“ (Lk 23,43). A to je kraljevstvo, kako ćemo pjevati u predslovlju, kraljevstvo istine, kraljevstvo milosrđa, kraljevstvo pravde, mira i pomirenja. Kralj što ga danas slavimo jest Onaj koji nije htio biti spašen na račun svoga kraljevstva, nego je htio najprije spasiti podanike, a onda, spašavajući podanike, i On doživljava slavu uskrsnuća.

Kako je lijepo završiti Godinu milosrđa gdje Božje milosrđe ne prestaje, nego se očituje na blagdan Krista Kralja koji je kralj upravo zato jer je milosrdan, jer voli. Njegova snaga nije mač. Njegova snaga je križ. Njegova snaga nije osveta, nije kazna; njegova snaga je vlastita žrtva i oproštenje. Kako je ohrabrujuće za nas grešne i lomne ljude, za nas svjedoke i žrtve ljudske moći, kako je lijepo moći vjerovati u svemoć Božje nemoći, Kristove nemoći, gdje se očituje punina Božje ljubavi i gdje se očituje snaga otkupljenja. Papa Franjo, kad su ga u zadnjem intervjuu pitali što misli da je najvažnije što se postiglo Godinom milosrđa, odgovara otprilike ovako: Nadam se i želim da su mnogi ljudi u ovoj Godini milosrđa iskusili da ih Isus voli.

Kralj na križu, okrunjen trnovom krunom, ponižen kako čovjek može samo biti ponižen, jest ispovijest, svjedočanstvo njegove ljubavi prema čovjeka. I to ne nekom apstraktnom, dalekom, neodređenom čovjeku nego svakome od nas. Kako je lijepo moći vjerovati da nas ovakve kakvi jesmo, a znamo kakvi smo, da nas Bog voli i da njegove raširene ruke na križu ostavljaju otvorenima Božje kraljevstvo. A to jest ostavljaju mogućnost da sve čežnje, sva stremljenja ljudskoga srca, ljudske povijesti budu ispunjena; da sve nepravde, sva zla, sve patnje na neki čudesan božanski način, sličan čudesnosti križa, budu ispravljene i dovedene u neku božansku ravnotežu. Takvog Kralja mi kršćani danas slavimo; u takvog Kralja mi želimo vjerovati; za takvim Kraljem mi želimo ići. Takvom kralju mi imamo pravo, ali i obvezu izručiti svoje živote, izručiti živote ove zemlje, ovog čovječanstva i tako postajemo suradnici njegova izvora milosti. Zato danas pustimo da nas ovaj Kralj dotakne svojom milosrdnom božanskom rukom koja liječi, oprašta, ali i snaži. Amen!

ZATVARENJE SVETIH VRATA U KATEDRALI

Papa Franjo je najavio  izvanrednu Svetu godinu milosrđa bulom „Misericordiae vultus“ – 13. ožujka 2015. u bazilici Svetog Petra. Jubilej milosrđa slavio se od svetkovine Bezgrešnog začeća, 8. prosinca 2015., do 20. studenoga 2016., na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja.

U buli je najavljeno i otvaranje Svetih vrata u svim partikularnim Crkvama i mogućnost da pojedini svećenici otpuštaju grijehe pridržane Apostolskoj Stolici. Izvanredni jubilej milosrđa imao je za geslo „Milosrdni poput Oca", koje je preuzeto iz Lukina Evanđelja.

Papa je pozvao vjernike da radosno čine duhovna i tjelesna djela milosrđa, da bismo  kako kaže Papa Franjo „probudili naše uspavane savjesti pred tragedijom siromaštva“ i navijestili slobodu zatočenicima suvremenih ropstava.

Cijela ova liturgijska godina u Vrhbosanskoj nadbiskupiji bila je u znaku svete Godine. Dekanati naše nadbiskupije hodočastili su u Katedralu tijekom godine. S obzirom na broj vjernika odaziv je bio dobar i vjernici su se, prošavši, kroz sveta vrata katedrale rado ispovijedali, slavili misu, i tako bili disponirani za dobivanje potpunog Jubilejskog oprosta.

U nedjelju, 20. studenog je zatvara sveta Godina milosrđa u Rimu, a „sveta vrata“ sarajevske katedrale kao „majke svih crkava“ Vrhbosanske nadbiskupije. Misno koncelebrirano slavlje u katedrali u 10,30 je predvodio i propovijedao mons. dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup.

HODOČAŠĆE SARAJEVSKSOG, USORSKOG I ŠAMAČKOG DEKANATA

U skladu s okružnim pismom Vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića prigodom Godine milosrđa župama i institucijama Vrhbosanske nadbiskupije trebala su se organizirati dekanatska hodočašća svih trinaest dekana sarajevskoj Katedrali (br.1544/15., od 2. prosinca 2015. godine). U subotu, 19. studenog hodočastili su svećenici i vjernici iz tri dekanata: sarajevskog, usorskog i šamačkog.

Hoidočastili su svećenici sarajevskog dekanata: Preč. Marko Majstorović, sarajevski dekan, mons. Željko Čuturić, mr. vlč. Luka Brković, mr. vlč. Antonijo Čutura, mr. o. Krešimir Dijaković, vlč. Anto Jelić, vlč. Fabijan Stanušić, vlč. Ivo Paradžik, fra Pero Karajica, vlč. Miroslav Ćavar, vlč Ivo Jezidžić, vlč. Josip Tadić.

Župe sarajevskog dekanata: Briješće, Čemerno, Dobrinja, Grbavica, Katedrala, Sv. Josip, sv. Luka evanđelist, presv. Trojstvo, Stup, Tarčin, Vogošća.

Svećenici usroskog dekanata: preč. Boris Salapić, usorski dekan, vlč. Ilija Marinović, vlč. Ivan Karača. vlč. Ivan Ravlić.

Župe usorskog dekanata: Bežlja, Doboj, Komušina, Jelah, Sivša, Teslić, Ularice.

Svećenici šamačkog dekanata: preč. Fra Anto Pušelić, dekan, vlč. Josip Senjak, vlč. Zlatko Ivkić, vlč. fra Blaž Marković, fra Marijan Živković, fra Stjepan Živković, vlč. Mirko Ikić, fra Ivica Tomas.

Župe šamačkog dekanata: Domaljevac, Grebnice, Kopanice, Orašje, Oštra Luka-Bok, Prud, Tišina, Tolisa, Vidovice.

U koncelebraciji gore spomenutih svećenika misno slavlje je predvodio i propovijedao vlč. Jakov Kajinić, duhovnik u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu. Na početku misnog slavlja dekane, svećenike i hodočasnike je pozdravio mon. Ante Meštrović, prepošt Kaptola i rektor katedrale. Pola sata prije mise mons. Meštrović je hodočasnicima govorio o gradnji i umjetničkoj opremljenosti katedrale te ukratko pojasnio Crkveni nauk o oprostima. Svećenici su bili na raspolaganje za svetu ispovijed te su mnogi vjernici pristupili sakramentu pomirenja.

Velč. Jakov između ostalog je u propovijedi naglasio: „Papa Franjo odredio je da ova godina bude izvanredan jubilej milosrđa. Isus nam je pokazao Boga kao nesebično biće, ljubljenog Oca koji voli svakoga od nas. On je Otac pun nježne i odgojiteljske ljubavi. On raskajanim grešnicima prašta“.

Na koncu misnog slavlja je zahvalio rektor katedrale dekanima, svećenicima, hodočasnicima i svima koji su radili na dolasku u Katedralu na hodočašće.

Pod misom je pjevao zbor iz Domaljevca pod ravnanjem s. Ane Oršolić, a psalam je pjevao zbor iz župe Jelah.

            Am

HODOČAŠĆE TRAVNIČKOG I BRČANSKOG DEKANATA

U sklopu Godine milosrđa u katedralu Srca Isusova hodočastio je travnički i brčanski dekanat u subotu, 12. studenog. Na početku koncelebriranog misnog slavlje uputio je pozdrav mons. Ante Meštrović, rektor katedrale i prepošt Kaptola: Dekanima, travničkom mons. Mati Janjiću i brčanskom preč. Damiru Ivanoviću, te gučogorskom arhiđakonu mons. dr. Pavi Jurišiću, časnim sestrama i Vjernicima – hodočasnicima.
Iz Travničkog dekanata hodočastile su župe: Brajkovići, N. Travnik – Uzašašće Gospodinovo, Novi Travnik – Presveto Trojstvo, Travnik, Turbe, Vitez (s 2 autobusa), Nova Bila, Ovčarevo, Guča Gora, Dolac. Oko tristo hodočasnika
Svećenici koji su dopratili vjernike: fra Leon Pendić, vlč.  Andrej Lukanović, vlč. Nikola Lovrić, fra Slavko Petrušić, fra Dario Udovičić,  fra Drago Pranješ, fra Velimir Bavrka i đakon fra Julijan.
Iz Brčanskog dekanata hodočastile su župe: Brčko, Zovik, Ulice, Poljaci, Dubraava, Špionica (oko 170 hodočasnika).
Svećenici koji su dopratili hodočasnike: vlč. Mato Majić, fra Niko Josić, fra Miroslav Ikić.
Upućen je pozdrav  bogoslovima, Zboru iz N. Travnika koji je pjevao pod misom pod ravnanjem s. Anđele kao i predvoditelju misnog slavlja vlč. Jakovu Kajiniću duhovniku Vrhbosanske bogoslovije.
Mons. Meštrović je kratko protumačio kako dobiti potpuni oprost u Svetoj godini milosrđa. Iz riznice duhovnih dobara Crkve u Jubileju, posebno mjesto ima oprost koji se odnosi na vremenitu kaznu.
Osim Svetih vrata, tradicionalna su jubilejska obilježja: hodočašća i oprost. Potpuni oprost vremenite kazne za grijehe može se odnositi na vlastite grijehe, ali i na duše pokojnih. Da bi se primio oprost, Crkva upozorava da je potrebno: ispovjediti se, sudjelovaati na Misi, pričestiti se izmoliti molitve na nakanu Svetoga Oca prigodom hodočašća u jubilejsku crkvu (Katedrala – prolazak kroz Sveta vrata).
Započelo je misno slavlje. U propovijedi vlč. Kajinić je naglasio „Kod Boga nije naše ime zagubljeno u velikim knjigama ljudskih registara, nego kako lijepo reče prorok, naše je ime zapisano u dlanove Njegove ruke. Radi toga smijemo moliti ustrajno i s vjerom jer će nam kroz molitvu pomoći da otkrijemo svu dubinu Njegove ljubavi. Kroz molitvu će nam oblikovati srce i vidjet ćemo da je najbolje ono što Bog hoće i kako Bog hoće“.
Prije Mise u 10, 30 bila je prigoda za sv. Ispovijed kojoj su pristupali hodočasnici skrušeno. Ispovjedilo je desetak svećenika, a koncelebriralo je 14. svećenika. Prije misnog slavlja o katedrali i njezinoj umjetničkoj ljepoti govorio je mons. Meštrović.

BISKUPI SLAVILI MISU U OKVIRU 68. REDOVNOG ZASJEDANJA BISKUPSKE KONFERENCIJE BIH

U četvrtak, 3. studenog 2016. u večernjim satima biskupi okupljeni na 68. redovnom zasjedanju Biskupske konferencija Bosne i Hercegovine u Sarajevu, slavili su Svetu misu u katedrali Srca Isusova. Euharistijsko slavlje predvodio je predsjednik BK BiH kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, u zajedništvu s nazočnim biskupima i uz koncelebraciju 12 svećenika. Na Misi je sudjelovao veći broj časnih sestara raznih družbi te bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Ovi su biskupi nazočili misnom slavlju: banjolučki mons. Franjo Komarica, mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić, vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić, pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar, vladika križevački mons. Nikola Kekić i austrijski vojni biskup mons. Werner Freistetter. Prigodnu propovijed uputio je vladika Kekić koji je izrazio radost da su se biskupi „u ovome hramu Božjemu, u crkvi majci Vrhbosanske nadbiskupije okupili na gozbi koju nam priprema sam Gospod naš Isus Krist“.

Tijekom Svete mise asistirali su vrhbosanski bogoslovi, a liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. (Preuzeto iz kta).

MEĐUNARODNA SREDNJA ŠKOLA IZ TUZLE

Katedralu Srca Isusova, 27. listopada je posjetila „Međunarodna srednja škola Tuzla“, u sklopu predmeta „Religijska kultura“. Oko dvadesetak učenika predvodila je gđa Senada Bešlagić, prof. O katedrali im je govorio mons. Ante Meštrović, rektor katedrale

img_0612 img_0610

HODOČASNICI IZ ŽUPE DOB LJKUBLJANSKA NADBISKUPIJA

Grupa od oko 60-ak hodočasnika iz župe Dob iz Ljubljanske nadbiskupje, u subotu 22. listopada sa svojim župnikom vlč. Jurom Ferlež posjetila je sarajevsku katedralu. Nakon sv. Mise u 9 sati o katedrali im je govorio mons. Ante Meštrović, rektor katedrale. Nakon toga su nastavili svoju hodočasničku turneju.

MLADI POSJETILI KATEDRALU

Nadbiskupijski centar za pastoral mladih proslavio svoj patron – "Ivana Pavla II.", u subotu 22. listopada. U katedrali se okupilo oko dvjesto pedeset mladih, koji su imali priliku nešto čuti o katedrali o kojoj im je govorio mons. Ante Meštrović, rektor katedrale te nakon toga  su imali  priliku za pojedinačnu ispovijed, a bilo je na raspolaganju više svećenika.

U Centru, u Gatačkoj ulici se okopilo petstotinjak mladih i starijih. Misu je predslavio mons. dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup.

HODOČAŠĆE DERVENTSKOG I RAMSKOG DEKANATA

U sarajevsku katedralu Srca Isusova, 15. listopada na spomendan sv. Terezije Avilske u sklopu Godine milosrđa hodočastio je Derventrski i Ramski dekanat. Pola sata prije misnog slavlja bila je prilika za sakrament pomirenja. O katedrali, njezinoj gradnji i umjetničkoj ljepoti govorio je mons. Ante Meštrović, rektor katedrale. U 11 sati misnom slavlju je predesjedao i propovijedao vlč. Jakov Kajinić, duhovnik u Vrhbosanskoj boglosloviji. Na početku misnog slavlja sve je pozdravio mons. Ante Meštrović protumačivši kako dobiti potpuni oprost u Svetoj Godini milosrđa. Vlč. Kajinić je u propovijedi progovorio o sv. Tereziji, sv. Augustinu i njihovom obraćenju te naglasio da smo u Godini milosrđa kada bi trebali biti svjesni da je ispovijed istina o nama koja nas oslobađa i da tako postajemo novo biće. Na koncu misnog slavlja svima je zahvalio rektor katedrale mons. Meštrović.

Iz dervenstskog dekana hodočastile su župe: Brusnica, Cer, Derventa, Koraće, Kulina, Gornja Močila Sijekovac, Novo Selo, Žeravac. Hodočasnike je predvodio preč. Fra Ivan Marić, dekan sa svećenicima: mr. vlč. Jurom Babić, vlč Ivanom Tolj, fra Tomislavom Svetinović. Došli su s tri autobusa. Jedna grupa u narodnoj nošnji dervenstskog kraja i prinijeli su košaru darova za nadbiskupa kardinala Vinka Puljića. Iz Ramskog dekanata su hodočastile župe: Gračac, Prozor, Rumboci, Šćit, a bio jedan autobus i kombibus hodočasnika. Hodočasnici su došli u pratnji dekana preč. Fra Mate Topića i svećenika vlč. Stipe Kneževića i fra Andrije Jozića. Svi su bili zadovoljni hodočašćem u katedralu.

PRIJATELJI MALAOGA ISUSA U KATEDRALI

Članovi, podupiratelji i simpatizeri Društva Prijatelja Maloga Isusa iz Zagrebačke, Splitske i Sarajevske provincije predvođeni sestrama Služavkama Maloga Isusa na čelu s vrhovnom glavaricom Družbe s. M. Radoslavom Radek, utemeljiteljicom Društva s. M. Mirjam Dedić i sadašnjom ravnateljicom s. M. Anom Marijom Kesten, hodočastili su u subotu, 1. listopada 2016. u Sarajevo na grob sluge Božjega Josipa Stadlera u katedralu Presvetoga Srca Isusova. Vrhovna uprava Društva Prijatelja Maloga Isusa organizirala je ovo hodočašće za svoje članove prigodom Svete godine milosrđa i 135. obljetnice biskupskog ređenja sluge Božjega Josipa Stadlera za vrhbosanskog nadbiskupa.

U prvostolnici Vrhbosanske nadbiskupije svečano euharistijsko slavlje u 10.30 sati predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz sudjelovanje rektora katedrale mons. Ante Meštrovića I nekoliko svećenika iz Vrhbosanskog kaptola, Bogoslovije i dva svećenika hodočasnika vlč. Danijel  župnik iz Ciste Velike i vlč. Tomislav Kralj župnik župe sv. Nikole iz Bistre kraj Zagreba. Nekoliko svećenika je bilo na raspolaganje za sakrament pomirenje prije Mise i tijekom sv. Mise. Sveto misno slavlje uzveličao je pjesmom zbor iz župa Katuni-Kreševo i Šestanovac pod vodstvom s. M. Danke Žaper i prof. Ivana Bošnjaka iz Splita.

Više od 500 hodočasnika koji su pristigli iz 45 župa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine pred katedralom je dočekao, blagoslovio i uveo kroz sveta vrata rektor mons. Meštrović. Upoznao je hodočasnike o povijesti katedrale, njenoj značajnoj umjetnosti i ljepoti. Na početku misnog slavlja, mons. Ante je pozdravio uzoritog kardinala Vinka Puljića,  svećenike, sve sestre Služavke Maloga Isusa.

U propovijedi kardinal Puljić je Prijateljima Maloga Isusa istaknuo ljubav sv. Male Terezije prema Djetetu Isusu, čiji je blagdan Crkva slavila upravo na taj dan, te ih potaknuo da  poput Male Terezije budu Isusove igračke, da se predaju u Njegove ruke. 

Nakon popričesne molitve Prijatelji Maloga Isusa obnovili su svoja obećanja koje je predvodio vlč. Tomislav Kralj,  koji je i član Društva PMI. Nakon obnove obećanja slijedila je pozdravna riječ vrhovne glavarice Družbe. Sestra  Radoslava je zahvalila kardinalu Vinku što je predsjedao svetom misnom slavlju kao i ostalim svećenicima, sestrama kao i PMI.

Po završetku pozdravne riječi s. Radoslave, kardinal se sa svećenicima uputio prema grobu sluge Božjega Josipa Stadlera gdje je predmolio molitvu za njegovo proglašenje blaženim. PMI pratili su procesiju pjevanjem svoje himne „O Presveto Dijete…“.

Drugi dio hodočasničkog programa nastavljen je u Stadlerovoj katedrali, u 13.30 sati.

Prigodni duhovno-glazbeni program posvećen Malenome Isusu, Blaženoj Djevici Mariji, Presvetom Srcu Isusovu, i sluzi Božjemu nadbiskupu Josipu Stadleru pripremili su Prijatelji Maloga Isusa iz sve tri Provincije. Program su vodile s. M. Marina Perić i gđa Lidija Kepić PM.

Na kraju hodočasnicima se obratila s. Ana Marija Kesten, ravnateljica Društva.

1 9 10 11 12 13 15