PREDSJEDNIK CRNE GORE POSJETIO KATEDRALU

U službenoj posjeti BiH crnogorski predsjednik gosp. Filip Vujanović u razgledavanju Sarajeva, 7. ožujka je posjetio sarajevsku katedralu Srca Isusova. Na ulazu u katedralu visokog gosta je dočekao kanonik mons. Ante Meštrović, rektor katedrale te ga pozdravio i njegovu pratnju kao i člana predsjedništva BiH gosp. Bakira Izetbegovića. Mons. Meštrović je goste proveo kroz katedralu i ukratko im govorio o kulturnoj i umjetničkoj vrijednosti katedrale. Na koncu je zahvalio predsjednik gosp. Filip Vujanović istaknuvši da nosi lijepe dojmove iz sarajevske katedrale.

PRVI KORIZMENI PETAK

U katedrali Srca Isusova u Sarajevu, 3. ožujka u večernjim satima bila je pobožnost križnog puta kojeg je predvodio vlč. Marko Mastorović, katedralni župnik. Uslijedila je sv. Misa kojoj je predsjedao i propovijedao dr. vlč. Šimo Maršić, profesor na KBF u Sarajevu i ravnatelj Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. Dr. Maršić je propoovijedao na temu Kristov je poziv upućen svima. Ovogodišnje teme  korizmenim petcima u sarajevskoj katedrali su posvećene laicima. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji je ova pastoralna godina, Godina laika. Na početku misnog slavlja je dr. Maršića i svećenike u koncelebraciji, časne sestre i nazočne vjernike pozdravio rektor katedrale mons. Ante Meštrović, prepošt Stolnog kaptola vrhbosanskog.

         Propovijed dr. Maršića donosimo u cijelosti


Draga braćo i sestre,

Tema moje propovijedi je Kristov je poziv upućen svima u kontekstu Godine Katoličkog laikata u našoj Nadbiskupiji i naravno naših Korizmenih petaka.  O ovoj temi se može puno toga govoriti iz različitih perspektiva. Želio bih večeras zajedno s vama razmišljati o ovoj temi obzirom na dokumente Crkvenog učiteljstva s jedne strane, te izazova naše aktualne tranzicijske situacije, zaustavljajući se na koncu na pozivu na odgovornost kojeg u ovom korizmenom vremenu smatram uistinu upućenog svima.

Koncilski dokument o Crkvi Lumen gentium (Svjetlo naroda) definirao je Crkvu kao zajedništvo Božjega naroda na putu. Definiranje Crkve kao Božjega naroda omogućilo je da se utvrdi jednakost svih krštenika s obzirom na temeljno krsno dostojanstvo i svima zajedničko poslanje,  a da se u isto vrijeme utvrdi i nejednakost s obzirom na različitost službi unutar istoga poslanja. Svaki krštenik primio je neku karizmu, talenat, sposobnost, koja je dana njemu osobno, a za izgradnju i na dobro crkvene zajednice. U Prvoj crkvi, tako,  postoje različite službe zaređenih i nezaređenih službenika (koje mi danas zovemo "klericima" i ''laicima"), no svi su Kristovi učenici jednako bili 'rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviješta silna djela onoga koji ga iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu' (usp. I Pt 2,9).

Važno je reći da je poslanje svih krštenika, pa i onih koje Sabor naziva laicima crkveno, štoviše apostolsko." Njihov apostolat predstavlja "sudjelovanje u samoj spasiteljskoj misiji Crkve" i čini sastavni dio njezina poslanja te ima oznaku crkvenog dostojanstva.  Proizlazi iz odnosa vjernika laika prema Kristu, a ne prema zaređenim krštenicima (klericima) i u jednakoj mjeri pripada crkvenom spasenjskom poslanju kao i apostolat zaređenih krštenika. To znači da oni svoje mjesto u Crkvi i svoje poslanje ne primaju od zaređenih služitelja, nego od Krista.

Nezaređeni članovi Božjega naroda imaju svoje poslanje "u Crkvi i u svijetu", svjedočanstvom života i riječima.' Svi crkveni dokumenti naglašavaju, nadalje, da na vjernike laike "po njihovu pozivu spada da traže kraljevstvo Božje baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Bogu."

U kontekstu ekleziologija zajedništva Drugoga vatikanskog sabora, koja uključuje te pretpostavlja komplementarnost i uzajamnost različitih službi i karizmi unutar Crkve, u vidu cjelovitog ostvarenja vlastitog poslanja, važno je i danas, draga braćo i sestre, pozitivno vrednovati nezamjenjiv kršćanski angažman vjernika laika u svijetu. Vjernici laici žive u svijetu i to u različitim obiteljskim i društvenim uvjetima, te su uključeni u najrazličitija područja materijalnog, kulturnog i društvenog nastojanja i tako su suočeni s kršćanstvu ponekad stranim pa čak i protivnim idejnim, filozofsko-religioznim i političkim nazorima. Drugi Vatikanski koncil želi naglasiti da vjernike laike njihov crkveni identitet potiče da crpe snagu i bogatstvo duha iz sakramenta krsta te da nastoje postojano i zauzeto svijet prožimati kršćanskim duhom. Tako, dakle, kada Koncilski izričaji govore o svjetovnoj naravi vjernika laika nipošto ne relativiziraju niti umanjuju crkveni identitet vjernika laika, ne umanjuju ozbiljnost poziva na svetost upućenog njima niti umanjuju potrebu i važnost njihova sudjelovanja u navijestiteljskoj službi Crkve, liturgijskoj službi ili zauzetost na planu služenja, nego ih ohrabruju i potiču da se upravo radi svoga crkvenog identiteta ne povlače iz svijeta, nego da svijet i društvo u koje su uronjeni ustrajno rasvjetljuju i poput kvasca prožimlju evanđeoskim duhom. Stoviše, njihovo nastojanje na tom planu je po naravi stvari (jer žive u svijetu) njihova crkvena služba, nezamjenjiva u odnosu na sve ostale službe i karizme u Crkvi.

Svjetovna narav vlastita laicima, dakle, nipošto ne isključuje vjernike laike iz unutar ckvenog života niti ona znači da bi oni u crkvi trebali biti tek dobri i zahvalni potrošači kleričkih usluga, odnosno da bi liturgija, naviještanje, kateheza, teologija… pripadali isključivo kleričkoj karizmi, niti da bi se vjernici laici trebali na tim područjima unutarcrkvenog života angažirati samo ukoliko ih i u onoj mjeri u kojoj ih zato zamole crkveni pastiri, odnosno tek onda kad nema dovoljnog broja zaređenih osoba.

Tako dokumenti o pozivu i poslanju svih vjernika u Crkvi. Osobno smatram da u našoj Crkvi najprije treba kod svih danas zaživjeti ova teologija i shvaćanje našeg zajedničkog poslanja u Crkvi i kod vjernika laika i kod klerika. Razdvojenost između vjernika laika i klerika po načelu da Crkvu čine i u njoj djeluju svećenici, redovnici i redovnice a da vjernici laici dolaze po usluge duboko se ukorijenila u naš mentalitet. Tome je svakako pridonijelo komunističko društvo u kojem je vjera bila isključena iz društvenog života i svedena u sferu privatnog (obitelj i crkveno dvorište).

Danas premda i vidimo da je ovakav mentalitet daleko od Teologije Drugog Vatikanskog koncila često ostajemo u ovakvom mentalitetu, koji čini mi se ponekad svima i odgovara. Zašto? Zato što je ovako lakše. Lakše nam je, draga braćo i sestre upirati prste u druge i reći da su oni odgovorni. Nama svećenicima upirati prstom u vjernike laike i reći da su oni odgovorni zato što su djeca danas vjerski neodgojena, zato što mladi ne dolaze u Crkvu, zato što su radnici neodgovorni, zato što su političari korumpirani itd…a vjernicima laicima upirati u nas svećenike, redovnike i redovnice da smo površni, da ništa ne radimo, da smo krivi što su Crkve prazne, da smo licemjerni, da jedno govorimo drugo radimo, da smo neosjetljivi na njihove probleme, da smo škrti, da smo bahati i samoživi itd. Da lakše nam je to nego biti svjesni svoje službe u Crkvi i u svijetu, biti odgovorni i djelovati kao jedan Božji Narod. Kao zajednica. Kao tijelo. Kao Kristovo Tijelo.

Za takvo djelovanje nam je potrebna snaga i napor. I to je teško. Ne postajemo automatski zreli i odgovrni kršćani (vidimo da nakon sakramenta sv. Potvrde mladi često napuštaju Crkvu umjesto da ostaju u njoj i preuzimaju svoju ulogu) ako idemo ponekad u Crkvu, ponekad se prekrižimo i pomolimo! Znamo da nije tako. Zapravo dobro znamo da i naš duhovni rast zahtijeva određeni napor. Sv. Pavao uspoređuje naš duhovni rast s treningom koji vrhunski sportaši čine.

Korizma nas, draga braćo i sestre,  poziva na preuzimanje odgovornosti za svoju ulogu u Crkvi kao vjernika laika i kao zaređenog službenika.

Draga braćo i sestre, živimo li uistinu svoju vjeru ondje gdje se nalazimo, svjedočimo li svojim životom ono što vjerujemo? Je li naš život daleko od onoga što čujemo ovdje na sv. Misi i što vjerujemo? Koliko se trudimo biti bolji? Prepuštamo li se olako ravnodušnosti, bezvoljnosti, bezperspektivnosti? Vjerujemo li u Božju snagu? Oslanjamo li se na Boga? Dajemo li od sebe najbolje? Ili smo prosječni?

Znate Ivan Pavao II, zaštitnik Centra za mlade je govorio mladima da se ne zadovolje osrednošću, nego da od svojega života naprave REMEK DJELO. To i mi možemo. Da i mi koji više nismo mladi. Ako sada preuzmemo odgovornost za svoju ulogu u Crkvi.  Ako svoj život uzmemo u svoje ruke, oslonimo se na Boga i odgovorno živimo ondje gdje nas je Bog stavio. Odgovorno znači zauzeto, odgovorno znači razvijati svoje talente i sposobnosti, Odgovorno znači ne dati se u bezvoljnost, odgovorno znači moliti se i staviti sve svoje pouzdanje u Boga. Odogovorno znači surađivati. Odgovorno za nas svećenike znači priznati neizmjeran doprinost vjernika laika životu Crkve. Odgovorno znači ne upirati prstom u drugoga i druge. Odgovorno znači biti u zajedništvu Crkve kao Naroda Božjega. Kao Tijela Kristova. Netko je rekao da tako trebamo raditi kao da sve od nas ovisi, a tako moliti kao da sve od Boga ovisi. Možda je to recept.

Vrijeme je za odgovornost. Nemojmo pasti u zamku govora da su nam drugi krivi. Tako samo sa sebe skidamo odgovornost i odlazimo u bezvoljnost. Pravimo se žrtvama. Bog želi da budemo odvažni i hrabri, jer on je uz nas i nitko nam ništa ne može.

Zato iskoristimo ovo sveto vrijeme. Budimo bolji vjernici laici i bolji svećenici svjesni svojih uloga i Božjeg poziva, spremni dati sebe u spasenjskom poslanju Crkve. Spremni surađivati jer crpimo snagu iz iste krsne milosti. Vi, draga djeco i mladi u školi, vi roditelji u svojim ulogama kao roditelji (ne bježite od te uloge), kao djelatnici na poslu, mi svećenici…svi preuzmimo odgovornost i ne bježimo od nje.

Nađimo vremena za svetu Ispovijed, za osobnu i obiteljsku molitvu sada u ovo sveto vrijeme, ne propustite nedjeljne sv. Mise. Učinimo dobro djelo, prijeđimo preko uvreda i svađa….budimo svjesni svoje uloge u Crkvi, pravimo korake zajedništva, učimo se zajedničkom radu, budimo odgovorni, budimo sveti jer na to smo svi pozvani. AMEN.

BOGOJAVLJENJE I DAN SVETOG DJETINJSTVA U SARAJEVSKOJ KATEDRALI

Svetkovina Bogojavljenja i Dan svetog djetinjstva svečano su proslavljeni, 6. siječnja 2017. Misnim slavljem u katedrali Srca Isusova u Sarajevu. Euharistiju je slavio pomoćni biskup vrhbosanski mons. dr. Pero Sudar koji je obilježio i obljetnicu biskupskog ređenja. Biskup Sudar zaređen je, 6. siječnja ratne 1994. u opkoljenom Sarajevu.

Prije početka Svete mise rektor katedrale mons. Ante Meštrović je u ime prisutnih svećenika, redovnica, bogoslova i vjernika uputio čestitku biskupu Sudaru kao i kardinalu Puljiću, koji iz objektivnih razloga nije sudjelovao na Misi, a kojeg je sveti papa Ivan Pavao II. posvetio za biskupa, 6. siječnja 1991. u bazilici sv. Petra u Rimu. Izrazio im je zahvalnost za njihovo služenje Vrhbosanskoj nadbiskupiji te pozvao nazočne da mole za njih.

Uvodeći u Misno slavlje biskup Sudar je pozvao sve da u Svetoj misi sudjeluju „zahvaljujući Bogu za njegovu objavu i za sve što ona nama, ali i cijelom čovječanstvu znači u hodu ovim životom u izgradnji boljeg svijeta, u izgradnji svijeta kakvoga Bog želi.“

Nakon naviještenog evanđeoskog misnog odlomka, katedralni župnik vlč. Marko Majstorović pročitao je Bogojavljenski navještaj Uskrsa za 2017. godinu koji će Crkva slaviti na Nedjelju uskrsnuća, 16. travnja kao središte čitave liturgijske godine iz kojeg proistječu svi sveti dani.

U prigodnoj propovijedi biskup Sudar je istaknuo da se današnjom svetkovinom slavi Božja objava čovječanstvu „čime je Bog pokazao da ne pravi nikakvu razliku u svome pristupu prema ljudima“. Kazavši da sva starozavjetna teologija Božji govor zatvara samo u izabrani narod, podsjetio je da se Novi zavjet otvara upravo spoznajom da se Bog objavio svim narodima podjednako. „Današnja svetkovina, zapravo, jest vrhunac objave, ne samo Boga, nego objave čovjeka i tog neraskidivog veza između Boga koji se objavljuje, koji poziva, i čovjeka koji traga“, ustvrdio je biskup Sudar.Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josi'p Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. (kta).

NOVA GODINA – MARIJA BOGORODICA – SVJETSKI DAN MIRA

Na Novu godinu, kad Crkva slavi svetkovinu Marije Bogorodice i Svjetski dan mira, 1. siječnja 2017. svečano Euharistijsko slavlje u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju devetorice svećenika.

Na početku propovijedi kardinal Puljić je podsjetio da Crkva slavi bogomajčinstvo Blažene Djevice Marije dodajući da je Marija začela po Duhu Svetom i rodila Isusa koji je pravi čovjek, ali i Sin Božji. Potom je podsjetio da prvog dana nove godine Crkva slavi i Svjetski dan mira. Podsjetio je da je taj dan uveo prije 50 godina blaženi papa Pavao VI. koji je tom prigodom uputio i svoju prvu poruku za taj dan. Rekao je i da je papa Franjo za tu prigodu uputio pedesetu poruku pod naslovom: „Nenasilje – stil politike mira“.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Štadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Na kraju Misnog slavlja katedralni župnik vlč. Marko Majstorović iznio je statističke podatke u ovoj župi te pozvao župljane na zajedničko druženje i čestitanje u župnoj dvorani.

MISA NA BOŽIĆ U SARAJEVSKOJ KATEDRALI

Na Božić, 25. prosinca 2016. slavljeno je svečano Misno slavlje u katedrali Srca Isusova u Sarajevu. Misi je predsjedao i propovijedao nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji s apostolskim nuncijem u BiH mons. Luigijem Pezzutom i pomoćnim biskupom vrhbosanskim mons. Dr. Perom Sudarom. Koncelebriralo je 12 svećenika među kojima je bio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Štadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Nakon Mise Kardinal je ugostio sve čestitare koji su došli čestitati mu u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog.

Foto Zvonko Aždajić

BOŽIĆNA POLNOĆKA U SARAJEVSKOJ KATEDRALI

Točno u ponoć u božićnoj noći s 24. na 25. prosinca 2016. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu slavljena je svečana Misa Polnoćka uz izravni televizijski i radijski prijenos na BHRT-u. Svečano misno slavlje je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski Vinko kardinal Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijom u BiH mons. Luigijem Pezzutom i sudjelovanje deset svećenika. U katedralu su došli i oni koji nisu katolici da osjete božićno ozračje. Na Misi je bila nazočna delegacija Mitropolije dabrobosanske. Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni zbor „Josip Štadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Foto Zvonko Aždajić

BOŽIĆNI BOROVI U KATEDRALI

Za Božić 2016. postavljeni su borovi u sarajevskoj katedrali Srca Isusova. Ovogodišnje borove za katedralu darovala je Općina Stari Grad zahvaljujući gosp. Ibrahimu Hadžibajriću, načelniku općine. Dvije jeleke su postavljene po dugogodišnjoj tradiciji u prezbiteriju katedrale, jedna jelka kod jaslica. Kao i prijašnjih godina, jelke je okitila sakristanka s. Zrinka Barišić uz pomoć gđe Kristine Matijević. Zahvaljujući darovateljima koji su darovali jelke pred katedralom i u katedrali te osobama koje su ih postavile i ukrasile već pri karaju došašća osjeća se duh Božića. Darivajući postajemo sami sretniji i činimo sreću drugima.

BOŽIĆNI KONCERT U KATEDRALI

U katedrali Srca Isusova, u nedjelju 11.12. 2016. održan je Božićni koncert u organizaciji „Društva za promociju talijanske kulture u BiH 'Dante Alighieri'“. Na početku koncerta posjetitelje u katedrali je pozdravila gđa Emirka Alićić, predsjednica društva „Dante Alighieri“ u BiH. U pozdravu rektor katedrale mons. Ante Meštrović je govorio o katedrali kao spomeniku kulture BiH-e, o unutrašnjem umjetničkom uređenju katedrale te katolicima čestitao Božić, a svima Novu 2017. godinu. Izvođači „Brass Quintet“ izvodili su kompozicije klasika  Italije i drugih prostora.

BOŽIĆNA JELKA ISPRED KATEDRALE

Ovogodišnju Božićnu jelku, koja visoka oko 10-etak metara ispred katedrale, darovale su „Sarajevo – šume“ d.o.o. Sarajevo. Poduzeće je usjeklo Jelu i također darovalo postolje i postavilo jelku ispred katedrale, a prijevoz je dar „Centrotrnsa“. Lijep je to poklon direktora „Sarajevo-šume“ gosp. Nermina Demirovića, a značajna je bila potpora za ovu donaciju gđe Bermine Bašić. Upravi i radnicima „Sarajevo – šume“ iskreno zahvaljujemo. Posrednici i pomoć reketoru katedrale mons. Anti Meštroviću, za ovu donaciju, bili su vlč. Marko Majstorović, katedralni župnik i gospodin Mijat Tuka. Jelku je okitila gđa Nataša sa svojim suradnicima. Lijepo je zajedno činiti dobro i darivati radost drugima.

SVEĆENIČKO I ĐAKONSKO REĐENJE U KATEDRALI

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, na prvu nedjelju Došašća 27. studenog 2016. zaredio je člana Franjevačke provincije Bosne Srebrena đakona fra Julijana Madžara za svećenika, a za  đakone zaredio je svećeničkog kandidata Vrhbosanske nadbiskupije Antu Vrhovca te svećeničke kandidate Bosne Srebrene fra Gorana Barešića, fra Darija Džigumovića, fra Želimira Gogića, fra Emanuela Josića i fra Juru Šekeriju.

U propovijedi između ostalog kardinal Puljić je naglasio: „Zahvaljujem Bogu i zahvaljujem vašim roditeljima koji su vas donijeli na svijet. Zahvaljujem i onima koji su vas odgajali, počevši od župnih zajednica do odgojnih ustanova u kojima ste rasli. Zahvaljujem i vama što ste surađivali pa ste došli do ovog dana. Posebno zahvaljujem svima onima koji su molili za radnike u njivi Gospodnjoj. Vi ste izmoljeni, vi ste dar ovoj Crkvi. Zato zahvaljujem svim moliteljima i hrabrim ih da ne posustanu u molitvi“; rekao je kardinal Puljić koji je ređenicima poručio da je potrebno ući u Kristovu lađu Crkvu koja nosi blago riječi Božje i sakramenata te iz te Kristove barke naviještati. „Budite vi ta barka iz koje će Krist progovoriti. Neka istinski ljudi prepoznaju da živite ono što govorite. Tada ćete biti vjerodostojni“; poručio je kardinal Puljić.

Napominjući da će u Vrhbosanskoj nadbiskupiji na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije započeti Godina katoličkog laika, kardinal Puljić izrazio je želju da laici nađu svoje mjesto u Crkvi.

Nakon homilije kandidati za ređenje izrazili su svoju spremnost prihvatiti posvećeno beženstvo, obdržavati bogoslužje časova te poštovanje i poslušnost dijecezanskom biskupu i zakonitom redovničkom poglavaru.

Nakon ređenje vjernička zajednica ispovjedila je svoju vjeru te sudjelovala na Euharistijskom slavlju. 

Tijekom Mise pjevao je zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa „Stjepan Hadrović” pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Po završetku Euharistijskog slavlja nastavljeno je druženje oko obiteljskog stola u dvjema Bogoslovijama.

Fotografije i tekst preuzet iz KTA

1 8 9 10 11 12 15