Predstavljen vodič o sarajevskoj katedrali

Program obilježavanja svečane proslave 130. obljetnice katedrale Srca Isusova u Sarajevu započet je u večernjim satima u petak, 13. rujna 2019. u dvorani Pavla VI. u zgradi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa predstavljanjem vodiča pod naslovom „Katedrala u Sarajevu“.

Moderator program mons. Pavo Jurišić, kanonik Stolnog kaptola vrhbosanskog, podsjetio je da je novi vodič ugledao je svjetlo dana povodom 130. obljetnice posvete sarajevske katedrale koji je podigao sluga Božji Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup. Dodao je da vodič za osnovu ima knjigu pokojnog profesora Đure Baslera koja je bila objavljena 1989. „Kako je ova knjiga bila raspačana Vrhbosanski je kaptol odlučio napraviti novo, prošireno i dopunjeno izdanje knjige u obliku vodiča, jer je nakon obnove poslije rata katedrali vraćen njezin izvorni izgled. Katedrala je posvećena 14. rujna 1989., a naš je direktorij stavio današnji dan (13. rujna) kao svetkovinu za katedralu i blagdan za ostale crkve u Nadbiskupiji. Tako kroz ova tri dana obilježavamo 130 godina posvete katedrale, pa ovom promocijom otvaramo tu proslavu“, kazao je mons. Jurišić.

Prvi predstavljač vodiča bio je profesor u Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“ u Sarajevu Leonard Valenta koji je rođen 1976. godine u njemačkom gradu Heilbronnu, a nakon svršenog studija povijesti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, sprema doktorsku tezu iz metodike na Univerzitetu u Beogradu na odsjeku pedagogije. Napominjući da vodič sarajevske katedrale ima više od 200 stranica, istaknuo je da ova knjiga ljude „duboko uvodi u temu vrhbosanske prvostolnice i to kroz više pristupa: prije svega povijesnog, potom duhovnog, materijalnog, umjetničkog, s posebnim osvrtom na materijalne obnove katedrale, a onda osuvremenjava kroz teme nazočnosti papa u sarajevskoj katedrali“.

„Strukturalno gledajući, vodič je podijeljen na 11 glava, i sve su na neki način prožete poviješću, bilo da se radi o konkretnim povijesnim informacijama ili pak o glavnim protagonistima gradnje katedrale koji su danas povijesne osobe, posjetima Petrovih nasljednika vrhbosanskoj prvostolnici itd. Cijela knjiga tako zaokružuje jedan povijesni okvir, koji započinje već prvim poglavljem o staroj srednjovjekovnoj katedrali u Vrhbosni. Osim povijesnog i arheološkog prikaza katedrale sv. Petra predstavljenog iz pera arheologa Đure Baslera, ova prva glava vodiča ne daje samo prikaz jednog diskontinuiranog ili još preciznije dislociranog sjedišta katoličke crkve podno Trebevića, nego i o kršćanskoj napose katoličkoj duhovnoj, institucionalnoj tj hijerarhijskoj pa ako hoćete i materijalnoj nazočnosti“, kazao je profesor Valenta koji se osvrnuo na poglavlje o srednjovjekovnoj katedrali sv. Petra u Vrhbosni i povijesti na ovim prostorima do izgradnje današnje provostolnice.

„Čini se da bi se cijela knjiga mogla napisati o podizanju sarajevske katedrale, od vizije, preko ledine do sarajevske ljepotice koja krasi bosanskohercegovačku prijastolnicu. O svim prilikama ili bolje rečeno neprilikama, teško da se može naći mjesta u jednom vodiču, ali priređivač je uspio koncizno i jezgrovito predočiti taj period, taman po mjeri jednog vodiča.
U svemu navedenom treba tražiti i odgovor na najčešće pitanje koje meni bar postave gosti, turisti iz Europe i svijeta bilo da je riječ o privatnim i službenim posjetima katedrali: Kako ili zašto je katedrala ovako mala? Moj odgovor, kad im predstavim svu povijesnu kontekstualizaciju jest: možda je danas mala ali zamislite kako je onda, netom po odlasku osmanske vlasti ona bila velika u očima Sarajlija, a posebice velika u srcima sarajevskih katolika! I uvijek neka je pred očima ona fotografija ndb. Stadlera u ćamcu na Savi kod Broda. Koji je još nadbiskup u Europi u svoju biskupiju došao gotovo na ledinu?! Velika je katedrala“, zaključio je profesor Valenta ističući da ovaj vodič „u potpunosti zadovoljava sve kriterije jedne knjige koja bi na jednom mjestu trebala dati informacije“ te da sadrži i više od informacije o samoj katedrali.

Potom je svoj osvrt na spomenuti vodič iznijela docentica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Sarajevu dr. Ema Mazrak koja je rođena 1976. u Sarajevu, a doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temu: „Hvalov zbornik i knjižno slikarstvo srednjovjekovne Bosne na prijelazu XIV. u XV. stoljeće”. Kazala je da „prvostolna crkva Srca Isusova, odnosno sarajevska katedrala“ ima prvorazrednu umjetničku vrijednost podsjećajući da je proglašena nacionalnim spomenikom 2005. godine te da predstavlja „jedan od najreprezentativnijih primjera arhitekture historicizma za vrijeme Austro-Ugarske uprave u Bosni i Hercegovini“. „Također, već odavno je verificirana i uloga Josipa pl. Vancaša, jednog od najistaknutijih arhitekata koji su djelovali na ovom prostoru prenoseći svoja znanja i iskustva stečena u eminentnim evropskim prijestolnicama likovnog stvaralaštva i kulture. Vancaš je formiranoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji na čelu sa nadbiskupom J. Stadlerom dao svoj prvijenac, koji izuzev arhitektonskog zdanja neogotičke katedrale podrazumijeva i nacrte vitraža, kamene plastike na oltarima i propovjedaonici, te kompletan drveni mobilijar pri čijoj su izradi angažirani neki od najistaknutijih umjetnika tadašnje Monarhije. Cjelokupan izgled je sugerirao, prije svega, ikonografiju štovanja Srca Isusova, kome je stolna crkva posvećena.
U ovom kratkom obraćanju, važno je spomenuti one koji su svojim istraživanjima doprinijeli verifikaciji umjetničke vrijednosti katedrale Srca Isusova (Basler, Božić, Jagatić-Šarić, Mladenović, Damjanović i drugi). Izuzev navedenih autora, istakla bih i kolegicu Andreu Baotić i njezino najrecentnije istraživanje provedeno u okviru doktorske disertacije posvećene skulpturi u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austro-Ugarske uprave uključujući i skulpturalni program Katedrale“, kazala je docentica Mazrak.

„Josip Vancaš je prilikom projektiranja poštovao i stare gradske strukture i na taj način kreirao nove vizure skladno uklopljene u okružje. Monumentalni izgled i položaj Katedrale to svakako potvrđuje. Premda je pretrpjela niz preinaka, uspjelo se očuvati integritet jedne tako značajne građevine u samom srcu Sarajeva. Funkcionirala je kao živi organizam koji u današnjici nosi mnoštvo toplih tragova umjetničkog rada ispunjavajući cjelokupni prostor. Njezina vanjština, unutrašnjost, svaki njezin dio reflektira memoriju. Memoriju na sve one koji su bili tu i koji su je osjećali kao svoju. I danas je svi građani i građanke ovoga grada zasigurno osjećaju kao svoju. Stoga bih se, u svoje ime i u ime struke, zahvalila na sadržajno bogatom Vodiču i svima koji su učestvovali u priređivanju ovog izdanja“, zaključila je gospođa Mazrak.

Dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu preč. Darko Tomašević, koji je zajedno s Đurom Baslerom autor teksta vodiča, iznio je brojne zanimljive detalje i spomenuo osobe koje su pomogle u trojezičnom izdanju ove knjige. Pozdravljajući sve nazočne podsjetio je da je na posveti katedrale prije 130 godina bilo „hrabrih Krajišnika, čilih Livljana, junačkih Hercegovaca, vitkih Posavljaka, radišnih Travničanina i pobožnih Ramljaka“. Pojasnio je da su izdavanjem vodiča željeli pokazati ljepotu katedrale mnogim turistima koji dolaze u Sarajevo. Zahvalio je svima koji su financijski pomogli tiskanje vodiča među kojima posebno mons. Heribertu Augustu, počasnom kanonika Kaptola vrhbosanskog, i biskupiji Limburg koja je partnerska biskupija Vrhbosanske nadbiskupije. Zahvalio je i osobama koje su pomogle kod prevođenja napominjući da je vodič na njemački preveo mons. Jurišić, a tekst popravio Kurt Creutz te korekturu izvršio Robert Schmied dok je dekanu Tomaševiću u prevođenju na engleski pomogla Maria Natalia Bajuk Parodi, a korekturu izvršio Kevin Sullivan. Dodao je da su za fotografije zaslužni: Josip Mijić, Ilija Orkić, Marko Stanušić, i Davor Krajinović iz Katoličkog tjednika, a da je Josip Mijić napravio prijelom i pripremu za tisak te da je lekturu hrvatskog izdanja uradila dr. sc. Marija Znika. „Cilj kod pripremanja vodiča je bio da se svatko u katedrali slatko pomoli, kao što je to bilo i kod posvete: 'Ta me Sarajevska Katedrala uvijek do u dno srca dira. To je prava planinska ljepotica. Ponosna je kao i Bosna. I u njoj se tako lako poklekne, i tako se slatko u njoj čovjek pomoli Bogu'“, zaključio je dekan Tomašević.

Svečanim Euharistijskim slavljem, u nedjelju 15. rujna 2019. u 10.30 sati u katedrali Srca Isusova u Sarajevu bit će obilježena 130. obljetnica njezine posvete. Sveti misu predvodit će bivši dugogodišnji tajnik svetog pape Ivana Pavla II. kardinal Stanislaw Dziwisz iz poljskog grada Krakova. Kardinal Dziwisz pohodio je sarajevsku katedralu u pratnji pape Ivana Pavla II. tijekom njegova pastirskog pohoda 12. travnja 1997. (kta)

WordPress Photo Gallery Plugin

 

Prof. Leonard Valenta

Sarajevo, 14. rujan 2019. (KTA)

Prikaz profesora Valente o vodiču katedrale u Sarajevu

U okviru program obilježavanja svečane proslave 130. obljetnice katedrale Srca Isusova u Sarajevu, 13. rujna 2019. u dvorani Pavla VI. u zgradi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa predstavljen je vodiča pod naslovom „Katedrala u Sarajevu“. Prvi predstavljač vodiča bio je profesor u Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“ u Sarajevu Leonard Valenta. Rođen je 1976. godine u Heilbronnu (Njemačka). Osnovno i srednje školovanje završio je u Zavidovićima, a studij povijesti završio je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Spisateljskom se radom bavi već dugi niz godina kroz reportažne zapise, članke iz povijesti BiH, s posebnim naglaskom na bosansku medievalistiku. Svoje formalno obrazovanje nastavio je na Univerzitetu u Beogradu, gdje sprema doktorsku tezu iz metodike, na odsjeku pedagogije. Prikaz profesora Valente donosimo u cijelosti:

Katedrala u Sarajevu

Pred nama je večeras vodič Sarajevske katedrale, koji nas na više od 200 stranica, ja bih rekao, ne vodi nego nas duboko uvodi u temu vrhbosanske prvostolnice. I to kroz više pristupa: prije svega povijesni, potom duhovni, materijalni, umjetnički, s posebnim osvrtom na materijalne obnove katedrale, a onda osuvremenjuje kroz teme nazočnosti papa u sarajevskoj katedrali. Ovaj vodič je, kako je to priređivač i naveo u uvodnom slovu, želja Stolnog kaptola vrhbosanskog da se o 130. obljetnici posvete sarajevske katedrale izda jedno ovakvo djelo, koje će zasigurno ponuditi pregršt vrijednih informacija o vrhbosanskoj prvostolnici. Treba odmah na početku reći da ovaj vodič predstavlja svojevrsnu modifikaciju, preradu ranije izdanog vodiča Katedrala u Sarajevu, iz 1989. godine, koji je izdat o 100.obljetnici posvete katedrale i tada upravo završene materijalne obnove. Dobri tekstovi, narodski rečeno, nikada ne „obajate“, ali kako je od tada pa do danas mnogo Miljacke proteklo, sasvim je jasno da se 30 godina kasnije novi vodič trebao i morao osuvremeniti novim informacijama, što je u ovom slučaju i učinjeno. Strukturalno gledajući, vodič je podijeljen na 11 glava, i sve su na neki način prožete poviješću, bilo da se radi o konkretnim povijesnim informacijama ili pak o glavnim protagonistima gradnje katedrale koji su danas povijesne osobe, posjetima Petrovih nasljednika vrhbosanskoj prvostolnici itd. Cijela knjiga tako zaokružuje jedan povijesni okvir, koji započinje već prvim poglavljem o staroj srednjovjekovnoj katedrali u Vrhbosni. Osim povijesnog i arheološkog prikaza katedrale sv. Petra predstavljenog iz pera arheologa Đure Baslera, ova prva glava vodiča ne daje samo prikaz jednog diskontinuiranog ili još preciznije dislociranog sjedišta katoličke crkve podno Trebevića, nego i o kršćanskoj napose katoličkoj duhovnoj, institucionalnoj tj hijerarhijskoj pa ako hoćete i materijalnoj nazočnosti.

Posljednja rečenica u ovom poglavlju o srednjovjekovnoj katedrali sv. Petra u Vrhbosni završava riječima: Tako je završila svoju povijest ova građevina, a ideja za podizanje nove rođena je tek nekoliko stoljeća kasnije, naime 1882.godine. Tomu su krive prilike u kojima su se našle Bosna i Vrhbosna u sljedećem vremenu.”.Na ovakav način autor ranijeg teksta a i priređivač prave sponu između srednjovjekovlja i 19.stoljeća, kako bi premostili dugu povijesnu nit što je i razumljivo obzirom da se radi o vodiču a ne povijesnom članku. A pod tom povijesnom niti trebamo razumijevati i dislokaciju sjedišta bosanske biskupje u Slavoniju, u Đakovo, vjerojatno pod snažnim pritiskom političkih, u prvom redu ugarskog utjecaja na Bosansku banovinu, ali i vjerskih prilika, tj. sve jačeg utjecaja krstjana Crkve bosanske na kormilo mlade bosanske države. Uspomena na taj događaj dislokacije sjedišta bosanske biskupije ostat će kao što znamo doskora i u naslovu đakovačke biskupije.

Uslijedit će i osmansko osvajanje Bosne i još teži položaj kršćana, napose katolika u Bosni. Poput ugarka tinjat će tek nekoliko franjevačkih samostana i gospinih svetišta, te poneko proštenište I drevne crkvice. Pravna država koju su zagovarali osmanski kanuni, ahdname, miletski sustavi bili su nepoznati na samom terenu, a kakav je bio položaj katolika zorno kazuje poslovica iz tog vremena “Bog visoko a sultan daleko”.

Situacija se drastično mijenja tijekom 19.stoljeća, kada je Osmansko Carstvo duboko već u dekadenciji. “Bolesnik s Bosfora”, kako ga nazivaju, niže neuspjehe na bojnim poljima i primorano je vršiti ustupke pred velikim europskim silama. Napose, na kongresu velikih sila u Berlinu, ljeto 1878. člankom 25 odluka kongresa, AUM je dobila međunarodni mandat vojnog zaposjedanja osmanskih pokrajina Bosne i Hercegovine, kako bi u njima zavela red. Iako i dalje pod suverenitetom sultana, Bosna od tada dobija novog gospodara, prvo kao Reichsland a onda kao Corpus separatum AUM. Nijedna vlast na ovim prostorima nije tako duboko zasjekla u društveno, političko, kulturno, gospodarsko pa i vjersko biće bosanskohercegovačkog čovjeka, kako što je to učinila Austrougarska. Nastanak građanskog društva, osnivanje prvih političkih stranaka, uvođenje parlamentarnog života, modernizacija i opći napredak gospodarstva, izgradnja putnih i željezničkih komunikacija, podizanje prvih velikih gospodarskih postrojenja, prava revolucija u arhitekturi, i konačno uređenje pravnog statusa Crkava i vjerskih zajednica, samo su neke od determinanti daljnjeg pulsa bosanskohercegovačkog društva. Moglo bi se reći da je Žuto-crna monarhija za svojih 40 godina vladavine Bosnom učinila više nego Osmanska carevina za 400! Uspostavljanjem Mitropolije Dabrobosanske, Rijaseta IVZ i uspostavom redovite katoličke crkvene hijerarhije, austrougarska vlast je istina na centralistički način uz nezaobilaznu potvrdu cara na izabrane ordinarije, uredila status crkava i vjerskih zajednica u BiH. Uspostavom Stolnog kaptola vrhbosanskog, povijesno gledajući može se reći da se biskupska stolica vratila u Bosnu. Jasno je da je sljedeći korak bio iznimno važan, a on je podizanje prvostolne crkve.

Čini se da bi se cijela knjiga mogla napisati o podizanju sarajevske katedrale, od vizije, preko ledine do sarajevske ljepotice koja krasi bosanskohercegovačku prijastolnicu. O svim prilikama ili bolje rečeno neprilikama, teško da se može naći mjesta u jednom vodiču, ali priređivač je uspio koncizno i jezgrovito predočiti taj period, taman po mjeri jednog vodiča.

U svemu navedenom treba tražiti i odgovor na najčešće pitanje koje meni bar postave gosti, turisti iz Europe i svijeta bilo da je riječ o privatnim i službenim posjetima katedrali: Kako ili zašto je katedrala ovako mala? Moj odgovor, kad im predstavim svu povijesnu kontekstualizaciju jeste: možda je danas mala ali zamislite kako je onda, netom po odlasku osmanske vlasti ona bila velika u očima Sarajlija, a posebice velika u srcima sarajevskih katolika! I uvijek neka je pred očima ona fotografija ndb.Stadlera u ćamcu na Savi kod Broda. Koji je još nadbiskup u Europi u svoju biskupiju došao gotovo na ledinu?! VELIKA JE KATEDRALA!

Povijesni segment, kako već rekoh, nastavlja se i u ostalim poglavljima. Pod glavom Gradnja katedrale (1884.-1889.), možemo kronološki i sistematski pratiti sve stadije izgradnje. Onaj koji je imao priliku u Arhivu BiH u fondu zajedničkog ministarstva, Zemaljske vlade, prelistati nacrte, dopise, račune, troškovnik, prateću dokumentaciju, ugovor o kupovini zemljišta za izgradnju katedrale i prepiske između aktera izgradnje katedrale, naprosto ostaje zadivljen o kojoj se preciznosti poslova i komunikacije radi. Taj germanski perfekcionizam u prepiskama jednog Hrvata i Mađara, jasno ukazuje na mentalitet ondašnje monarhije.

Iznimno se radujem da je uz nadbiskupa Stadlera u vodiču posvećena cijela jedna glava arhitekti katedrale Josipu Vancašu, tom nerođenom Sarajliji ali Sarajliji u srcu. Čovjeku koji je najveći dio svoga radnog vijeka i stvaranja posvetio i ostavio upravo u bosanskohercegovačkoj prijestolnici. Možda se ne zna da je upravo izgradnja sarajevske katedrale dovela 1883.godine Vancaša u Sarajevo. Uz katedralu, danas se možemo samo diviti njegovim arhitektonskim ostvarenjima u Sarajevu, kako onim sakralnim tako i onim stambenim i objektima javne namjene. Bojim se da bih oduzeo vremena samo u nabrajanju svih objekata. Ali ponekad I brojke sve govore: preko 100 stambenih objekata, 70 crkava, 12 škola, 10 palača itd. Koliko je samo Sarajevo doživio kao svoj grad i istinski ga volio, svjedoči i njegovo brižno praćenje svakog graditeljskog zahvata u gradu. Često je viđen u šetnji gradom, razgledajući ulice, građevine, smišljajući, domišljajući i sanjajući. Jednom riječju vizonar idealnog grada. Protagonist bosanskog sloga u arhitekturi, kojeg je proučavao na bosanskom tradicionalnom graditeljstvu, čak i onda kada je nakon tolikog davanja sebe u Bosnu i Sarajevo, dolaskom prve jugoslavenske države u politički montiranim optužbama, napustio Sarajevo, i u Zagrebu nastavio neumorno predavati i propagirati skladni bosanski stil u arhitekturi.

Osim ovih poglavlja koji izravno dotiču povijesni kontekst, moram ovdje akcentirati i sjajno realizirani dio u poglavljima obnova katedrale 1932, u drugoj polovici osamdesetih godina godina prošloga stoljeća i posljednje obnove 2010.-2011. godine. Uz dobar tekst, ali i veoma kvalitetan slikovni materijal eksterijera i ponutrice katedrale, te umjetničkog blaga kojeg ona čuva, rekao bih da je to zapravo srce i duša ovoga vodiča. Detaljni podaci o dimenzijama katedrale, provenijenciji umjetničkih djela slika, kipova i ostalih umjetnina, podižu ovaj vodič u rang najkvalitetnijih ove vrste.

Napose, još jedna knjiga pretočila je slikom i riječju na papir ono što mnogi od nas čuvamo u našim srcima: pastirski pohod svetog Ivana Pavla II. Sarajevu 1997. i pape Franje 2015. godine.

Ovaj vodič, tako u potpunosti zadovoljava sve kriterije jedne knjige koja bi na jednom mjestu trebala dati informacije. A rekao bih da ovaj vodič sadrži i više od informacije o samoj katedrali.

Prijedlozi i sugestije. O knjizi na njezinoj promociji kažu uvijek sve najbolje. Ali zbog povijesne objektivnosti toplo preporučam da sljedeće hrvatsko izdanje ima korektora, najbolje povjesničara ili još bolje povjesničara umjetnosti, kako bi se izbjegle materijalne pogreške koje su se potkrale (poput godine smrti Josipa Vancaša i sl.) Ni veliki Basler nije nepogrešiv. Isti bi dobro došli zbog novina i u arheološkim istraživanjima u posljednjih tridesetak godina ili više, posebice kada je riječ o medievalnoj crkvenoj arheologiji. Tu prije svega treba spomenuti nedavna arheološka otkrića na lokalitetu Bijele tabije, koja bi mogla upućivati na lokalitet Vrhbosne, potom tlocrt crkvenog objekta impozantnih dimenzija u kraljevskom Gracu povrh Dupovaca kod Hadžića, I drugi nalazi koji bi upotpunili crkvenu arheologiju srednjovjekovne Vrhbosne i lokaliteta katedrale.

Na koncu, duboko sam uvjeren da ova knjiga nepravedno nosi naziv vodiča. Po fizičkim dimenzijama, da, ali po svojoj strukturi, opsežnosti, bogatom tekstu koji nudi pregršt informacija ne samo o katedrali, koji je čitljiv, publicistički a opet sadrži esejističke znanstvene postavke, s fotografijama visokog kvaliteta, ova bi knjiga u najmanju ruku trebala se ubrojiti u književnu vrstu monografije. Onaj koji istražuje sakralne objekte u našem gradu i zemlji, ne može zaobići ovu knjigu. Onaj koji se bavi arhitekturom Sarajeva, s konca 19. stoljeća, mora konzultirati ovu knjigu. Onaj koji se bavi materijalnom baštinom bosanskohercegovačkih religija ne može preskočiti ovu knjigu. Onaj koji izučava povijest Sarajeva mora koristiti ovu knjigu.