Na svetkovinu Rođenja Gospodinova – Božić, 25. prosinca 2019. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predvodio je svečano Euharistijsko slavlje u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini mons. Luigijem Pezzutom i uz koncelebraciju 11 svećenika među kojima je bio generalni vikar mons. Slađan Ćosić. Na Svetoj misi sudjelovao je veći broj redovnica raznih družbi sa svojim provincijalnim i kućnim poglavaricama te drugi vjernici.

Nakon što je fra Nikica Vujica na bosanskom napjevu navijestio evanđeoski odlomak, kardinal Puljić uputio je prigodnu propovijed obraćajući se okupljenim vjernicima u katedrali i mnogima koji su pratili izravni prijenos putem Radio-televiziji Bosne i Hercegovine. Zahvalio je medijima što su omogućili da Misno slavlje iz katedrale bude prisutno u brojnim obiteljima te da ga putem radiovalova mogu pratiti oni koji putuju. 

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nakon Svete mise kardinal Puljić ugostio je u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog čestitare kao i katedralni zbor i sve one koji su poželjeli i osobno stisnuti mu ruku i porazgovarati s njim. (Foto kta)

WordPress Photo Gallery Plugin

U svetoj noći s 24. na 25. prosinca 2019. na svetkovinu Rođenja Isusova – Božić, svečanu Misu Polnoćku u prepunoj katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem Luigijem Pezzutom, kanonikom mons. Antom Meštrovićem, prepoštom Kaptola vrhbosanskog, katedralnim župnikom i sarajevskim dekanom preč. Matom Majićem. Uz nadbiskupa kardinala Vinka Pulića suslavilo je devet svećenika.

Euharistijsko slavlje izravno je prenosila Radiotelevizija Bosne i Hercegovine, a popratili su i brojni drugi mediji.

Uvodeći u Misno slavlje kardinal Puljić je uputio pozdrav nunciju Pezzutu, svećenicima, časnim sestrama i svim okupljenim vjernicima. Poseban pozdrav uputio je mitropolitu dabrobosanskom gospodinu Hrizostomu. Zahvalio je mnogima koji su njemu i svim katolicima u Bosni i Hercegovini uputili božićne čestitke.

Završavajući Misno slavlje, kardinal Puljić je zahvalio svim medijima na prijenosima i izvješćima.

Tijekom Svete mise liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. (Foto kta)

WordPress Photo Gallery Plugin

Svečanim Euharistijskim slavljem u nedjelju, 30. lipnja 2019. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu obilježen je Papin dan i proslavljen naslovnik Vrhbosanske nadbiskupije Presveto Srce Isusovo.

Sveti misu predvodio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto u zajedništvu s biskupima Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i uz koncelebraciju 13 svećenika, a Misno slavlje izravno je prenosila Radio Marija Bosne i Hercegovine.

Pozdrav svim nazočnima uputio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, ističući da ovom proslavom žele počastiti božansko Srce kojemu je posvećena i katedrala i Vrhbosanska nadbiskupija. Dodao je da, uz ovo slavlje, također obilježavaju Papin dan koji je povezan sa svetkovinom svetih Petra i Pavla koju su proslavili dan ranije. „Petar naših dana jest papa Franjo koji sada vodi Crkvu i za kojeg ćemo na poseban način moliti tijekom ove Svete “, kazao je kardinal Puljić te pozdravio predsjedatelja Misnog slavlja nuncija Pezzuta, zatim apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskupa mons. Henryka Hosera te članove Biskupske konferencije: biskupa banjolučkog mons. Franju Komaricu, biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. Ratka Perića, vojnog biskupa u BiH mons. Tomu Vukšića i pomoćnog biskupa banjolučkog mons. Marka Semrena. Pozdravio je i sve svećenike među kojima: savjetnika Apostolske nuncijature u BiH mons. Henryka M. Jagodzinskog, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteku i delegata franjevačkog provincija Bosne Srebrene fra Nikicu Vujicu. Pozdravio je i časne sestre, među kojima su bile provincijska glavarica sestara Služavki Malog Isusa s. M. Maria-Ana Kustura i provincijalna glavarica sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog s. M. Julijana Djaković, zatim bogoslove i druge vjernike.

Na kraju Svete mise nuncij Pezzuto zahvalio je kardinalu Puljiću što je i ovaj put velikodušno stavio katedralu na raspolaganje za ovu molitvu za Svetog Oca napominjući da su se ove godine ujedinila dva događaja – svetkovina Srca Isusova i molitva za Papu. Dodao je kako vjeruje da bez probodenog Srca Isusova ne bi bilo Crkve, jer je ona proizišla iz Srca Isusova, a samim tim ne bi bilo ni Pape. „Tako su ove dvije stvarnosti u cijelosti u skladu“, kazao je nuncij Pezzuto zahvaljujući subraći u biskupstvu i svećenicima. „Osjećam se uvijek jako ujedinjen s vama, molim s vama i blizu sam vama i vašim pastoralnim nastojanjima“, rekao je nuncij Pezzuto te zahvalio redovnicama i Katedralnom mješovitom zboru „Josip Stadler koji je „vrlo lijepo animirao pjevanje tijekom ovog liturgijskog slavlja“, zatim asistenciji, bogoslovima i puku Božjem te poželio da žive u dubokom zajedništvu sa Srcem Isusovim i da mole za Papu i za pastire Crkve.

WordPress Photo Gallery Plugin

Na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2019. nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić zaredio je osmoricu đakona za svećenike tijekom Euharistijskog slavlja u katedrali Srca Isusova u Sarajevu. Kardinal Puljić predvodio je Misno slavlje u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini mons. Luigijem Pezzutom i uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozom Marinčićem i još 66 svećenika među kojima su bili poglavari i profesori ređenika, župnici župa iz kojih dolaze ređenici i drugi svećenici. Na Svetoj misi sudjelovali su roditelji, braća, sestre i rodbina ređenika, redovnice raznih kongregacija, župljani iz rodnih župa ređenika i drugi vjernici. Liturgijsko pjevanje animirali su kolege ređenika – bogoslovi iz tri bogoslovna sjemeništa u Sarajevu, a asistencijom je ravnao mons. Tomo Knežević.

Kardinal Puljić zaredio je za svećenike petorica đakona Vrhbosanske nadbiskupije i trojicu đakona Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene: vlč. Adnana Petra Mihaela Jašarevića, vlč. Ivana Dragičevića, i vlč. Stipice Lešića, đakone koji su svoj teološki studij i formaciju završili u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu; zatim vlč. Štefana Markovića i vlč. Fabijana Štedula, koji su svoju formaciju završili u Nadbiskupijskom misijskom međunarodnom sjemeništu Redemptoris Mater u Sarajevu, te fra Nikolu Pejčina, fra Franju Barabana i fra Josipa Kapetanovića koji su svoju formaciju završili na Franjevačkoj teologiji.

WordPress Photo Gallery Plugin

U okviru obilježavanja desete godišnjice smrti vrhbosanskog svećenika i dugogodišnjeg profesora filozofije dr. Marka Josipovića, moljeno je opijelo uz njegov grob u Gornjim Kladarima kod Modriče.Molitvu opijela za dušu pok. profesora Marka, predvodio je prepošt Kaptola vrhbosanskog mons. Ante Meštrović, rektor sarajevske katedrale. Uz njega, na groblju u Gornjim Kladarima, gdje počivaju zemni ostatci pok. Josipovića, okupila se, 9. svibnja, pokojnikova najbliža rodbina. Nazočan je bio brat mu Slavko sa suprugom, sestra Anka s mužem, bratić Filip s obitelji. Također, u molitvi je sudjelovao i Markov prijatelj, počasni kanonik vrhbosanski mons. Heribert August te vlč. Božo Odobašić i gosp. Philip Dieter iz Aachena. Bila je ovo molitva, zahvala i sjećanje na pok. Marka nakon deset godina njegove smrti.

Ante Meštrović

WordPress Photo Gallery Plugin

Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ante Meštrović, prepošt Kaptola vrhbosanskog

U srijedu, 8. svibnja 2019. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu slavljena je Sveta misa za pokojnog vrhbosanskog svećenika mons. dr. Marka Josipovića, profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i člana Stolnog kaptola vrhbosanskog u Sarajevu, u povodu desete obljetnice njegova preminuća. Budući da se svakog osmog u mjesecu obilježava i Stadlerov dan, priprava za Misno slavlje bila je u duhu sluge Božjega Josipa Stadlera.

Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ante Meštrović, prepošt Kaptola vrhbosanskog, uz koncelebraciju svih članova Stolnog kaptola među kojima je bio i počasni kanonik iz njemačkog grada Aachena mons. Heribert August, dugogodišnji prijatelj pokojnoga Marka. Među 19 koncelebranata bili su, između ostalih, i profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu na kojem je pokojni Marko obnašao i dekansku službu, zatim odgojitelji Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i drugi misnici. Sudjelovale su i brojne časne sestre, bogoslovi koji su animirali liturgijsko pjevanje, hodočasnici i Prijatelji Malog Isusa iz Slavonskog Broda na čelu sa s. Pavkom Dujmović i iz Voćina na čelu sa s. Terezom Dokić i drugi vjernici.

---

PROPOVIJED MONS. ANTE MEŠTROVIĆA NA 10. OBLJETNICU SMRTI MONS. DR. MARKA JOSIPOVIĆA

U sarajevskoj prvostolnici Srca Isusova, večeras se slavi Stadlerov dan i moli za njegovo proglašenje blaženim, što se čini svakog osmog u mjesecu.

Sa Stadlerovim danom danas se poklapa X. godišnjica smrti pok. mons. dr. Marka Josipovića, svećenika, prijatelja, profesora, rektora   bogoslovije, dekana, kanonika, rektora sarajevske katedrale. Njegove kolege i prijatelji svetu Misu slave za njega.

Hvala svima koji su osjetili potrebu i poticaj biti dionicima u ovoj misnoj žrtvi. Mi živi zahvaljujemo časnom pokojniku za duhovno, kulturno i znanstveno dobro koje je ostvario za zemaljskog života. Također zahvaljujemo za njegova ljudska djela učinjena Nadbiskupiji vrhbosanskoj, pojedincima, zajednicama.

Prvi put sam pok. Marka sreo u đakovačkoj bogosloviji, gdje smo zajedno studirali teologiju. S nama dvojicom je bio u generaciji pok. vlč. Marko Paradžik. Nas trojica smo zaređeni za svećenike u župnoj crkvi Srca Isusova u Prozoru, 8. srpnja 1973. godine po rukama vrhbosanskog nadbiskupa dr. Smiljana-Franje Čekade.

Vlč. Marko Paradžik je kao mlad svećenik i derventski kapelan poginuo u saobraćajnoj nezgodi u Slavoniji, 1. ožujka 1977. god. u 29. godini života. Pokopan je u rodnom Čardaku. Uzoran mladi svećenik, čiji je zemaljski život rano prekinut.

 

Prije 10 godina, vraćajući se s jutarnje mise iz katedrale, 8. svibnja (2009.) portir mi je na vratima Ordinarijata priopćio iznenađujuću i tužnu vijest o smrti kolege mons. dr. Marka Josipovića, koji je rođen u Gornjim Kladarima-Modriča, 1948. godine; umro je u 61. godini života i 36. godini svećeništva. Sahranjen u svojim Gornjim Kladarima.

Marko je umro relativno mlad. Njegov život je bio dinamičan i ispunjen. O pok. Marku nešto govore knjige izdane njemu u čast: „Volim ljude“, Vrhbosanska nadbiskupija i Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Sarajevo, 2010.; „Philosophia perennis“, Zagreb 2010., naklada Breza, priredio Željko Pavić, kao i mnogi članci i studije.

U ovoj prigodi obilježavanja X. godišnjice Markove smrti dotaknut ću ponešto iz pokojnikova života.

Marko kao kanonik, arhiđakon

Pokojni Marko je imenovan 8. ožujka 1998. počasnim prelatom Njegove Svetosti, a 4. travnja 2001. kanonikom Vrhbosanskoga kaptola.

Unatoč profesorskim obvezama i dužnostima koje rektor katedrale ima prema katedrali, pok. Marko je kao arhiđakon odlazio na župe plehanskog arhiđakonata, koji mu je bio kao kanoniku i arhiđakonu povjeren, te je po potrebi i odredbi obavljao kanonske vizitacije. Na kanonskoj vizitaciji, 22. ožujka, 2009. u Derventi je dobio moždani udar od kojega se nije oporavio. Disciplinom i jakom voljom ranije je prebolio opaki rak. Nastojao je prigodom vizitacija na terenu smirujuće i u duhu crkvenih normi djelovati.

Marko kao rektor katedrale

Prekrasne hrastove klupe u kojima sjedite i razglas preko kojega se ugodno čuje navještaj Božje Riječi, zahvaljujemo pok. Marku kao rektoru katedrale, ali i donatoru Markovu prijatelju začasnom kanoniku Kaptola vrhbosanskog mons. Heribertu Augustu iz Aachena iz Njemačke, koji je večeras zajedno s nama.

Kao lav, pok. Marko se borio kada su neki u ime tako zvanih „umjetničkih sloboda“ pod okriljem noći ponizili Gospodinov lik na portalu katedrale Srca Isusova. Još su tu bile borbe sa raznim događanjima i manifestacijama ispred katedrale, što ni do danas nije prestalo.

Marko je razmišljao o unutarnjem uređenju – obnovi katedrale. Iznenadna i prerana smrt stavila je točku na te planove. Međutim, Markov prijatelj mons. Heribert, koji je prijateljevao s Markom 33 godine, u znak poštovanja prema svom prijatelju mons. Marku, organizira prikupljanje sredstava, te pod vodstvom Dietera Philippa (koji je također večeras s nama) – od rujna 2010. do listopada 2011. – katedrala je obnovljena. Njena unutrašnjost je vraćena prvotnom sjaju iz 1889. godine, onom sjaju kako ju je zamislio, i uz pomoć tada najboljih umjetnika opremio, njezin graditelj Josip Stadler.

Stadlerov dan

Danas je Stadlerovo kojeg obilježavamo svakog osmog u mjesecu. Sluga Božji Josip Stadler je umro 8. prosinca 2018. Pok. Marko je umro osmog u mjesecu svibnju 2009. godine. Sluga Božji Josip Stadler je studirao u Rimu i postigao doktorat iz filozofije 1865, a iz teologije 1869. U tom vremenu se afirmira neoskolastika koja predstavlja oživljavanje srednjovjekovne kršćanske misli u nadiranju laicizma i sekularizacije. Stadler je bio promotor neoskolastike u svojim priručnicima za studente.

Kao nadbiskup Josip Stadler, u zemlji koja je stoljećima robovala i bila iscrpljivana na svim područjima od otomanskog okupatora, malo je imao vremena baviti se filozofskom znanošću. Ipak je to činio koliko su mu brojne obveze i njegova pastirska služba dopuštala.

Međutim, Stadler je imao nasljednike na tom području. Dr. Marko Josipović kao profesor filozofije i neoskolastik, bio je oduševljen Stadlerovom neoskolastikom te je među studentima u Sarajevu i Zagrebu promicao studij hrvatskih neoskolastika među koje je svrstavao kao vrsnog profesora i nadbiskupa Stadlera. Na znanstvenom skupu „O životu i djelu Josipa Stadlera, od 21-24- rujna 1998. između ostalog je rekao da se nizom filozofskih radova Nadbiskup Stadler „uvrstio među prve hrvatske filozofe i ujedno među pionire neoskolastičkog pokreta među Hrvatima… U svoje vrijeme dr. Josip Stadler dao je … veliki prinos mudroslovlju na općehrvatskoj, a pogotovo na bosansko-hercegovačkoj razini“ (Studia Vrbosnensia, „Josip i Stadler“, Život i djelo, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo 1999.. str. 721).

Kada je otvorena Dijecezanska kauza za beatifikaciju Sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, 20. lipnja 2002., mons. Josipović je imenovan 30. listopada 2002. za člana Teološke komisije u dijecezanskom procesu Sluge Božjega Josipa Stadlera (Dekret br. 1187/2002, 30.10.).

Na Stadlerov dan, 8. svibnja godinu dana prije svoje smrti, 2008., predvodeći misno slavlje Tuzlanskog dekanata koji je hodočastio na Stadlerov grob u sarajevsku katedralu, „na početku homilije mons. Josipović je u ime svih nazočnih uputio zahvalnost Bogu za uspješno okončanje dijecezanskoga postupka kanonizacije nadbiskupa Stadlera, koje se zbilo u Sarajevu 30. travnja 2008. Nakon toga potaknuo je sve na molitvu za uspješan nastavak kauze u Rimu pri Kongregaciji za svete, te za uspješno okončanje cijeloga postupka. Istaknuo je potom važnost upoznavanja lika i djela Sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, te je potaknuo sve na zahvalnost Bogu za sva djela koja je po Stadleru učinio za ovu mjesnu Crkvu“ („Stadler“, Glasnik Posulature Sluge Božjega Josipa Stadlera, godina X., br.10, 2009., str. 5).

Završimo riječima psalmiste: „Gospodin Bog, sunce je i štit, on daje milost i slavu, ne uskraćuje dobra onima koji hode u nedužnosti, Gospodine nad Vojskama, blažen čovjek koji se u te uzda!“ (Ps. 84, 12-13).

Mons. dr. Marko Josipović preminuo je 8. svibnja 2009. okrijepljen Otajstvima vjere, u 61. godini života i 36. godini svećeništva. Nakon što je slavljena Sveta misa, 11. svibnja 2009. u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda, posmrtni ostaci pokojnoga Marka ispraćeni su iz Sarajeva. Misa zadušnica i pokop bili su istoga dana na groblju u Gornjim Kladarima kod Modriče. Mons. dr. Marko Josipović, kanonik. rođen je 21. rujna 1948. od roditelja Filipa i Kate r. Šubarić u Gornjim Kladarima. župa Modriča. Osnovnu školu pohađao je u Modriči, srednju u Zagrebu, a teologiju u Đakovu i Sarajevu. Za svećenika je zaređen 8. srpnja 1973. u Prozoru. Poslijediplomski studij (magisterij) filozofije pohađao je na Gregoriani u Rimu. Doktorirao je 1985. na Angelieumu u Rimu. Godine 1998. imenovan je počasnim prelatom Njegove Svetosti, 2001. kanonikom Kaptola vrhbosansksog.

WordPress Photo Gallery Plugin

Svečanu Misu bdijenja u uskrsnoj noći, s 20. na 21. travnja 2019. u sarajevskoj katedrali Srca Isusova slavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Luigijem Pezzutom i uz koncelebraciju sedmorice svećenika među kojima je bio prepošt Kaptola vrhbosanskog mons. Ante Meštrović, rektor katedrale i katedralni župnik i sarajevski dekan preč. Mato Majić. Sudjelovale su redovnice, bogoslovi i vjernička zajednica.

Na Misi bdijenja nazočan je bio i mitropolit dabrobosanski gospodin Hrizostom koji je u katedralu došao sa svojom pratnjom.

Nakon propovijedi, kardinal Puljić blagoslovio je krsni studenac te blagoslovljenom vodom poškropio sve nazočne. Uslijedila je sveopća molitva i euharistijska služba.

Ceremonijama je ravnao mons. mr. Tomo Knežević, a liturgijsko pjevanje animirao je Bogoslovski zbor Stjepan Hadrović pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nakon Svete mise katedralni župnik vlč. Mato Majić blagoslovio je jela koja su vjernici donijeli kako se to običava na Uskrs.

WordPress Photo Gallery Plugin

Svečano Euharistijsko slavlje na svetkovinu Uskrsnuća Gospodnjega – Uskrsa, 21. travnja 2019. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem nadbiskupom Luigijem Pezzutom i uz koncelebraciju dvanaest svećenika među kojima je bio prepošt Kaptola vrhbosanskoga mons. Ante Meštrović te sarajevski dekan preč. Mato Majić i đakon Štefan. Među brojnim vjernicima bile su i redovnice raznih družbi i bogoslovi.

U znak kajanja za grijehe i blagoslova, kardinal Puljić je na početku Misnog slavlja poškropio cijelu vjerničku zajednicu vodom koja je blagoslovljena na Misi bdijenja u svetoj uskrsnoj noći.

Nakon svečano otpjevane Slave te molitve i misnih čitanja, kardinal Puljić uputio je prigodnu propovijed te protumačio evanđeoski misni odlomak koji izvješćuje o ženama koje su prve pošle na Isusov grob. „Iako je vladao strah, ljubav je bila jača“, kazao je kardinal Puljić te dodao da je kamen s Isusova groba bio odvaljen, a grob prazan. Kazao je da su potrčali javiti apostolima, a ponajprije prvaku apostolskom Petru nakon čega Petar i Ivan trče na grob. Rekao je i da su apostoli, koji su bili s Isusom tri godine, vrlo stresno doživjeli njegovu smrt i da se u njih, nakon događanja Velikog petka, uvukao strah. Pojasnio je da apostol Ivan, nakon što je prvi stigao na grob, pustio Petra da prvi uđe te da je, kad je vidio, povjerovao. Istaknuo je potrebu da vjernik upozna Isusa Krista po naviještenoj Božjoj riječi.

Tijekom Mise liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nakon Svete mise kardinal Puljić upriličio je prigodno primanje u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog.

Foto: Zvonko Aždajić

WordPress Photo Gallery Plugin

U katedrali Srca Isusova u Sarajevu, u večernjim satima 19. travnja 2019. na Veliki petak Muke Gospodnje, kada kršćani obilježavaju Kristov dan smrti na križu, nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predvodio je liturgijske obrede uz sudjelovanje vojnog biskupa u BiH mons. Tome Vukšića, pomoćnog biskupa vrhbosanskog mons. Pere Sudara, brojnih svećenika, redovnica, bogoslova i vjernika. Veliki petak, uključujući i Veliku subotu do sumraka kada počinje sveta noć Vazmenog ili Uskrsnog bdijenja, jedini je dan u godini kada Crkva nigdje ne slavi Svetu misu nego tijekom ova dva dana „ostaje uz grob Gospodnji razmatrajući njegovu muku i smrt i uzdržava se od misne žrtve“.

Na početku obreda kardinal Puljić, obučen u misnicu crvene boje koja označava mučeništvo, molio je ležeći na podu pred ogoljenim oltarom na kojem nije bilo ni križa ni oltarnika i pokraj kojega se nalazio križ prekriven ljubičastom tkaninom. Potom je izmolio molitvu Gospodinu da se „spomene vazmenog otajstva, što ga je Krist, Sin tvoj započeo, koji je za nas prolio krv“ i da vazda štiti i posvećuje svoj narod.

Nakon prigodnih čitanja o Sluzi patniku iz Izaijine knjige i odlomka iz poslanice Hebrejima u Kristu velikom svećeniku koji je „supatnik u našim slabostima“ i koji je u muci „naviknuo slušati“, uslijedila je pjevana „Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu“. Riječi evanđeliste Ivana pobožno je pjevao vicerektor Nadbiskupijskoga misijskoga međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu vlč. Jošt Mezeg, Slovenac, a Isusove riječi kardinal Puljić. Liturgijsko pjevanje i ostale uloge u Muci pjevali su članovi Bogoslovskog zbora Stjepan Hadrović pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Svi okupljeni razmišljali su o posljednjima trenucima Isusova zemaljskog života.

Nakon homilije uslijedila je pjevana drevna sveopća molitva vjernika tijekom koje je vjernička zajednica molila za: Svetu Crkvu, za papu Franju, za mjesnog biskupa Vinka, sve redove vjernika, za katekumene, za jedinstvo kršćana, za Židove, za one koji ne vjeruju u Krista, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država, za ljude u potrebi…

Potom je kardinal iz tri puta razotkrio križ svaki put pokazujući vjernicima raspetog Krista i pjevajući: „Evo drvo križa na kom je visio Spas svijeta!”. Puk je odgovarao pozivom: „Dođite, poklonimo se” nakon čega bi kleknuli i molili u tišini. Uslijedilo je klanjanje i ljubljenje križa uz pjevanje poznate liturgijske popijevke: „Puče moj, što učinih tebi ili u čemu, ožalostih tebe?“. Nakon molitve „Oče naš“ i pričesti hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak, obredi su završeni molitvom u tišini kod Isusova groba.

Nakon Obreda vjernici su ostali moliti kod Isusova groba, a molitva će se nastaviti i na Veliku subotu sve do Mise bdijenja. (kta)

WordPress Photo Gallery Plugin

U večernjim satima na Veliki četvrtak, 18. travnja 2019. nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predvodio je Misu Večere Gospodnje u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini mons. Luigijem Pezzutom, vojnim biskupom u BiH mons. Tomom Vukšićem i pomoćnim biskupom vrhbosanskim mons. Perom Sudarom. Koncelebriralo je 17 svećenika među kojima i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Luka Tunjić. Na Misnom slavlju sudjelovale su brojne redovnice među kojima i tri provincijalne glavarice te bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater.

Uvodeći u Misu Večere Gospodnje kardinal Puljić podsjetio je da ovim Misnim slavlje na osobit način obnavljaju najveća otajstva ustanove svete Euharistije, svećeničkog reda i Gospodnje zapovijedi o bratskoj ljubavi. Potaknuo je na molitvu za sve svećenike da što vjernije vrše svoje poslanje slavljenja Euharistije i propovijedanja riječi Božje.

Propovijedao je Nuncij Pezzuto na talijanskom jeziku uz prevođenje biskupa Vukšića. Nuncij Pezzuto podsjetio je da je Veliki četvrtak „početak Uskrsnog trodnevlja koje započinje slavljenjem Spomena Euharistije, odnosno Večere Gospodnje, i razvija se preko događaja Isusove muke i smrti, te dostiže svoj vrhunac, svoje puno zrenje, u Njegovom uskrsnuću”. Kazao je da je „kroz Sveto Vazmeno trodnevlje provlači se zlatna nit koja na neodvojiv način ujedinjuje križ i slavu. Sve je to vidljivo u osobi Isusa Uskrsloga, koji u sebi nosi i pokazuje učenicima znakove križa na svojom proslavljenom tijelu…”.

Poslije homilije uslijedio je obred pranju nogu po uzoru na Isusa Krista koji je oprao noge svojim učenicima. Pošto je skinuo misnicu, kardinal Puljić oprao je noge dvanaestorici predstavnika sarajevskih župa. Pristupio je svakom od njih te polijevao noge i brisao ih ručnikom uz pomoć đakona Šetafana dok je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ zajedno s vjernim pukom pjevao liturgijsku popijevku: „Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog“.

Poslije popričesne molitve, kardinal Puljić, nuncij Pezzuto i đakon Šetafan u pratnji biskupa i svećenika u svečanoj procesiji kroz katedralu prenijeli su Svetotajstvo u pokrajnju lađu te se zadržali u molitvi i klanjanju pred Presvetim. Nakon završenih obreda, mnogi su se zadržali u katedrali u molitvi klečeći molili pred Presvetim. Ogoljen je oltar, a klanjanje i molitva nastavljaju se u bočnoj lađi pred Presvetim u tišini tijekom Velikog petka i Velike subote. (fotografije i skraćen tekst kta)

WordPress Photo Gallery Plugin