6. korizmeni petak

Dr. sc. vlč. Dubravko Turalija profesor na KBF Sarajevo je 18. ožujka u sarajevskoj katedrali Srca Isusova propovijedao na temu: „Uvrede oprostiti; podnositi one koji nam čine zlo; za žive i mrtve Boga moliti“.

U Godini Božanskog milosrđa na temu duhovnih i tjelesnih djela milosrđa u sarajevskoj katedrali su propovijedali profesori Franjevačke teologije u Nedžarićima i KBF u Sarajevu.

Mons. Ante Meštrović, rektor katedrale je pozdravio dr. Dubravka Turaliju, đakona Ljubu Zadrića kao i sve nazočne na početku misnog slavlja.

Na koncu mise je zahvalio dr. Turaliji i svim vjernicima koji su ustrajno dolazili kroz korizmene petke na pobožnost križnog puta i na misnia slavlja.

Uslijedilo je klanjanje pred Presvetim kojeg je predvodio đakon vlč. Zadrić. On je predvodio i pobožnost križnog puta prije mise.

Propovijed dr. sc. vlč. Dubravka Turalije donosimo u cijelosti.

 

„Uvrede oprostiti; podnositi one koji nam čine zlo; za žive i mrtve Boga Moliti“

Dubravko Turalija

 

IMG_1752Koliko god s oduševljenjem toliko i s nekom nutarnjom zebnjom čovjek promatra vješte prodavače na tržnici kako hitro svojim rukama probiru zdravo i trulo voće.

U isto vrijeme svaku trulu voćku dotiču sa žaljenjem, ali i s mržnjom. Žao im je baciti načetu i korumpiranu voćku, ali je i mrze, ne podnose je jer se iskvarila pa od nje sada nemaju nikakve koristi, ali ponajviše je mrze jer može brzo iskvariti one zdrave oko sebe.

Na istom je tragu Isusova prispodobu o pastirima koji razlučuju ovce od jaraca. To je tako dramatična scena kada jarci žele prijeći ovcama jer se one bolje hrane i bolje čuvaju, a pastiri ih nemilosrdno, bezdušno šibaju i tjeraju na suprotnu stranu. U sekvenci Velikoga petka U dan onaj u dan gnjeva pjevamo: što ću tada jadan zborit, kome li se zagovorit kad i hrabre strah će morit.

Mi se neprestano pitamo ima li spasa za one trule jabuke ili podivljale jarce koji su dio naše svakidašnjice. Fizičari i biolozi kažu da nema. Ono što je načeo trulež to nužno propada, ali Isus i Crkva kažu da i takvima ima lijeka.

Nikola Tesla izbjegavao je zločeste ljude. Sa sumljivim ljudima nije se htio čak ni rukovati jer je toliko prodro u u sile energije da je tvrdio da i najobičniji stisak ruke može preusmjeriti onu dobru i pozitivnu energiju u čovjeku u negativnu i izvitoperenu.

Čuli smo danas u evanđelju: Isusovi mrzitelji ponovno su pograbili kamenje.

Vidite, dragi vjernici, zlo je opredjeljenje i redovito je iracionalno i niče u čovjeku već od malena. Lošiji đaci redovito zavide boljima, nadarenijima, marljivijima. A da nije dobrih, marljivih, mi nikada ne bismo imali GPS, mobitele, ipade, nikada ne bismo uživali u dobroj literaturi, predstavi, koncertu, filmu, propovijedi… S talentiranim ljudima zdrav čovjek bi se trebao ponositi, a ne ih nepodnositi. Oni nose Božji dar u sebi kojim unaprijeđuju ovaj svijet.

Svaki čovjek koji nije kadar prihvatiti Božji dar u drugome kad-tad će posegnuti za kamenom. A kamen ranjava, ubija.

U današenjem evanđelju javno je izrečena Isusova presuda: Ti čovjek, pa sebe Bogom praviš. Isus je znao da je ovo izjava na kojoj će se formirati skorašnji proces osude i smrti pa je zato i čitamo tjedan dana prije sjećanja na Isusovu smrt.

Čudesa poput oživljavanja, nemogućih izlječenja, ohrabrenja, tješenja nisu mogla biti pridodana nikome nego čovjeku Božjem. Kako netko može u isti čas huliti i činiti tolika znamenja i čudesa? Sva Isusova znamenja bila su na proslavu Boga.

U Isusa se sve poklapa, jer s jedne strane svojim djelima pokazuje božansku moć, a s druge svojim riječima tvrdi da je Božji Sin. Farizeji bi prihvatili nadljudska Isusova djela, a zanegirali bi Isusovo božanstvo – ali to ne ide.

Isus je od početka bio sprema umrijeti za ovaj svijet. Ali prije toga ponovno i ponovno poučava svoje učinike kakav treba biti naspram onih koji čine zlo i koji je načela trulež grijeha:

OPROSTITI

PODNOSITI

MOLITI

Ovo je i današnja nakana na svetoj misi u kojoj molimo Gospodina da nas obdari duhovnim djelima milosrđa, a to su oprostiti uvrjede, podnositi nepravde i moliti za one koji čine zlo.

Kada se nad Isusom iskalila sva ljudska zloba i kada su svi oni što su imali kakvu pritužbu ili porugu prema njemu javno je izgovorili: od one raspni ga pa do one na križu ako si Krist spasi sebe i nas, Isus prije nego će prijeći s ovoga svijeta Ocu glasno i javno moli Oca da oprosti svima jer ne znaju što čine.

Sada vidite kolika je Božja ljubav da i u najtežem času ne okrivljuje čovjeka nego ga oslobađa krivice vadeći ga na neznanje. A istina je da je naše ljudsko znanje naspram Božjega kao kap vode naspram oceana.

A kršćani, jesu nasljedovatelji Kristovih darova pa sva ona njegova dobrota prešla je na nas, svo ono njegovo strpljenje i podnošenje prešlo je na nas i sve ono silno razumjevanje i praštanje prešlo je na nas.

Zato, ako je zlo oko nas, koliko li je veće dobro kojim nas sam Krist oboružava. Ako li je netrpeljivost koliko li je veće podnošenje koje nam Krist neprestano daje. Ako li je mržnja među nama koliko li je veće praštanje koje poput oceana može preklopiti i najgoru mržnju.

Čovjeku, koji živi u ljubavi Božjoj, mržnja ovoga svijeta ne može ništa, i onome koji je spreman podnositi, nepravda ne može ništa i onaj koji je dobar zlo mu ne može ništa. Ali neizmjerni izvori dobrote, strpljivosti i podnošenja mogu preplaviti čovjeka koji je nagrižen grijehom i mimo svakog fizičkog i ljudskog pravila ozdraviti ga i očistiti i osposobiti ga ne za djelo zla nego za djelo dobra i na koncu vječnoga života. Amen.