3. korizmeni petak u sarajevskoj katedrali

SARAJEVSKA KATEDRALA

3. korizmeni petak

 

Na treći korizmeni petak u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, 26.veljače 2016. na temu „Bolesna ozdraviti; zatvorenika posjetiti; mrtva pokopati“ je propovijeda dr. sc. fra Mile Babić, gvardijan i prof. na Franjevačkoj teologiji Nedžarići. Tema ovogodišnjih propovijedi u Godini milosrđa u sarajevskoj katedrali je: “ Duhovna i tjelesna djela milosrđa“.

Pobožnost križnog puta prije Mise je predvodio vlč. Jakov Kajinić, duhovnik Vrhbosanskog  bogoslovnog sjemeništa uz asistenciju bogoslova. Pobožnosti križnog puta i misnom slavlju sudjelovali su sjemeništarci Nadbiskupijskog sjemeništa „Petar Barbarić sa odgojiteljima: vlč. Boris Salapić, vicerektor, vlč. Pavo Šekerija, duhovnik, vlč. Đuro Živković, odgojitelj. Razlog njihovog dolaska u Sarajevo je susret i razgovor s bogoslovima. Pjevanje su pod Misom predvodili bogoslovi. Koncelebriralo je deset svećenika.

Sve nazožne svećenike, đakone: vlč. Ljubu Zadrića i vlč. Antu Zubaka, te sjemeništarce sjemeništa „Petar Barbarić“, bogoslove, a posebno predvoditelj i propovijednika fra Milu Babića kao i sve nazočne je pozdravio rektor katedrale mons. Ante Meštrović. Na koncu misnog slavlja rektor Meštrović je zahvalio fra Mili na predvođenju misnog slavlja i najavio temu i propovijednika za slijedeći petak. Po završetku Mise uslijedilo je klanjanje kojeg je predvodio župnik katedralne župe vlč. Marko Majstorović.

Donosimo u cijelosti propoovijed fra Mile Babića.

 

Bolesna ozdraviti, zatvorenika posjetiti i mrtva pokopati

Kada je papa Franjo proglašavao Godinu milosrđa i kada je pisao svoju bulu pod naslovom Lice milosrđa, govorio je da je Isus Krst lice Očeva milosrđa. Božje milosrđe je doseglo svoj vrhunac u Isusu Kristu, u njemu je ono postalo maksimalno vidljivo. Isus je naime svojim IMG_1430riječima i djelima te svojim cijelim životom pokazao da je Božje milosrđe bezgranično. Kada je pred Isusom stajao čovjek koji pati, koji je u nevolji, onda je Isus zaboravljao sve zakone i običaje. Nama su potrebni zakoni, ali su ti zakoni tijekom povijesti i sve do danas bili često puta nepravedni i služili su onima koji imaju vlast u državi i društvu. Isus je htio sve one koje smo mi ljudi po svojim zakonima isključili iz svoje zajednice spasiti, tj. uključiti u zajednicu, u zajednički život. To milosrđe osobito je pokazivao prema najtežim bolesnicima, a to su gubavci, koji su morali živjeti odvojeno od ostalih ljudi, koji su sami morali upozoravati ljude na svoju gubi i kojima je bio zabranjen pristup. Takvi su bili zakoni o gubavcima. Isus je oslobađao ljude od njihove bolesti, on ih je ozdravljao, iscijelio. Iscijeliti nekoga znači učiniti ga cijelim, čitavim, zdravim.

Kada govorimo o zatvorenicima, onda prvenstveno mislimo na političke zatvorenike, na one ljude koje su razni politički režimi bacali u zatvor zbog njihove slobode misli i govora. Ti politički režimi su nagovarali i podmićivali sitne i velike kriminalce da u zatvorima zlostavljaju političke zatvorenike. Posjetiti političkog zatvorenika bila je velika hrabrost i veliko djelo milosrđa, jer je svaki posjetitelj bio sumnjiv za režim. To je išlo dotle da su pobornici režima prisiljavali ženu i djecu da se odreknu svoga oca koji se nalazi u zatvoru.

Kada govorimo o tome kako treba mrtvog čovjeka pokopati, onda se treba sjetiti da su vlastodršci ubijali svoje noposlušnike i zabranjivali ljudima da ih pokopaju kako bi tako još više ponizili i obeščastili ubijene ljude. Sjetimo se Sofoklove Antigone koja želi pokopati svoga mrtvog brata, a vlastodržac Kreont joj to zabranjuje. Sjetimo se Josipa iz Arimateje koji je od vlastodršca Pilata zatražio mrtvo tijelo Isusovo, povio ga u platno i položio u novi grob isklesan u stijeni. Oni koje je rimska vlast objesila na križ nisu imali prava na pokop, bili su izloženi divljim pticama i životinjama. I ono što je preostalo od njih zakopano je kasnije u zemlju. Slavimo Antigonu jer je protiv vlasti branila dostojanstvo čovjeka. Vlastodržac ju je ubio zato što je pokopala svoga brata. Trebamo slaviti Josipa iz Arimateje zbog njegove hrabrosti i njegova djela milosrđa, jer je protiv tadašnje najveće svjetske vlasti branio dostojanstvo čovjeka. On je riskirao svoj život.

Isus je svojim praktičnim ponašanjem pokazao što je vrhunac humanizma. To je izraženo onom rečenicom u Matejevu evanđelju koja glasi: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40). Milosrđe pretpostavlja da nas nevolja drugoga čovjeka pogađa. Milosrdan čovjek trpi zajedno s onim koji trpi i veseli se zajedno s onim koji se veseli.

Sada želim istaknuti kako je jedna od temeljnih biblijskih istina o čovjeku postala temelj moderne demokratske države. Danas postoji opće slaganje u političkoj filozofiji i teologiji da je dostojanstvo svakoga čovjeka nepovredivo. To je temelj demokratske države.Demokratska država ima zadaću da sa svoje tri vlasti učinkovito štiti dostojanstvo svakog čovjeka. To da je dostojanstvo svakog čovjeka nepovredivo uzeto je iz Biblije. I to kaže danas jedan od najvećih političkih filozofa u svijetu Jürgen Habermas. U Bibliji čitamo da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. Čovjek je, dakle, Božja slika. Time je rečeno da je Bog prisutan svuda, ali je prvenstveno prisutan u svakom čovjeku. Bog je prisutan u svakom čovjeku i bezuvjetno ljubi svakog čovjeka. I to je temelj nepovredivog dostojanstva svakog čovjeka. Dostojanstvo bolesnog čovjeka, zatvorenog čovjeka i mrtvog čovjeka je nepovredivo. To je veliki civilizacijski pomak kojega ni mi sami nismo svjesni.

 

Katedrala, 26. veljače 2016.                                                                                            Fra Mile Babić