1. korizmeni petak u sarajevskoj katedrali

Tema krozmenih propovijedi u sarajevskoj katedrali za korizmu 2016. su: "Tjelesna i duhovna djela milosrđa". Tradicionalno propovijedaju profesori KBF Sarajevo i Franjevačke teologije Nedžarići. U petak, 12. veljače na temu "Gladna nahraniti; žedna napojiti" propovijedao je vlč. mr. Ivica Mršo profesor na KBF Sarajevo.
 
Pobožnost križnog puta je bila u 17,15, a  predvodio je vlč. Ljubo Zadrić, đakon. Misno slavlje je započelo u 18,00 sati. Na početku sve nazočne i predsjedatelja misnog slavlja i propovijednika pozdravio je mons. Ante Meštrović, rektor katedrale.
 
 
Propovijed vlč. Ivice Mrše prenosimo u cijelosti.
 

GLADNA NAHRANITI, ŽEDNA NAPOJITI

Misericordiae vultus/Lice milosrđa)

 

Na Pepelnicu smo započeli naš četrdesotodnevni korizmeni hod priprave za Uskrs. Draža mi je riječ put jer je to put molitve, put posta, put milosrdnih djela. Svojevrsno tropuće, troplet neraskidivo isprepleten i neodvojiv koji me podsjeća na voćno stablo: post poput korijena, molitva poput debla a milosrdna djela poput plodova.

U ovoj izvanrednoj Jubilarnoj godini milosrđa koju je papa Franjo proglasio bulom Misericordiae vultus-Lice milosrđa, kroz ove korizmene petke, razmatramo tjelesna i duhovna djela milosrđa.

Milosrđe nije tek puki sentiment, osjećaj nego konkretan čin, drugim riječima ili riječima Bule, milosrđe ima LICE. Milosrđe nije nešto bezlično i amorfno nego stvarno, realno, opipljivo, konkretno, s licem tj. osobno. Koje lice? Kakvo lice? Čije lice? Hajmo, zajedno, u duhu, stati pred Lice božanskog milosrđa.

 

KAD STANEMO PRED LICE BOŽANSKOG MILOSRĐA, možda, nas iznenade dvije stvari:

-prvo, iznenadit ćemo se tko je u raju i tko nije

-drugo, možda ću reći:„moje ruke su čiste Gospode, nisam ih uprljao zemaljskim glibom, a Gospod odgovori: „Da, tvoje ruke su čiste, ali PRAZNE, gdje su djela milosrđa?“

 

KAD STANEMO PRED LICE BOŽANSKOG MILOSRĐA – ŠTO ĆE NAS PITATI?

 

 IMG_1356NEĆE NAS PITATI:

     – Koje je marke tvoje vozilo

     – Koliko kvadrata ima tvoj stan, apartman, kuća, rezidencija,

     – Koliko odjela, haljina, cipela imaš

     – Kolika su tvoja materijalna dobra i koliki ti je bankovni račun

     – Kolika je tvoja plaća

     – Koliko puta su bio promaknut, nego jesi li promicao pravednost drugima

     – Koliko puta nisi prevario ljude, nego koliko puta jesi

     – Što su tvoji roditelji učinili ili nisu učinili za tebe, nego što si ti za njih učinio

     – Koliko si prijatelja imao, nego kolikima si ti bio prijatelj

     – Koliko puta si rekao istinu, nego koliko puta si rekao laž

     – Neće pitati za boju tvoju kože, državljanstvo, narodnost, akademski status, ali hoće za „boju tvog srca“ i pripadnost narodu Božjem.

 

A ŠTO ĆE NAS PITATI?

Pitanja i test koji nas čeka pred licem Božanskog milosrđa nalazimo u Matejevu evanđelju, i ne reci nisam znao:

'Kad Sin Čovječji dođe u slavi i sa svim svojim anđelima, sjest će na prijestolje svoje slave…Tada će kralj reći onima koji mu budu zdesna: "Vi, koje je Otac blagoslovio, dođite primiti u baštinu kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ste me nahranili kad sam bio gladan, napojili kad sam bio žedan, primili ste me kad sam bio tuđinac i obukli me kad sam bio gol; posjećivali ste me dok sam bio bolestan i u zatvoru.'

Pravednici će ga tada upitati: "Gospodine, kada smo te vidjeli gladna i nahranili, kada smo te vidjeli žedna i napojili te…? A kralj će odgovoriti: "Zaista vam kažem, sve što ste učinili jednomu od moje najmanje braće, meni ste učinili!' (Mt, 25,31)

I drugi evanđeoski tekst

 „Tko napoji jednog od ovih malenih samo čašom hladne vode jer je moj učenik, zaista, kažem vam, sigurno mu neće propasti plaća.“ (Mt 10,42)

 

GLADNA NAHRANITI, ŽEDNA NAPOJITI

Stvarnost gladi nam govori da je čovjek ograničeno, nesavršeno i smrtno biće. Bez hrane i pića podložan je smrti. Nema života u sebi. Nahraniti gladnoga i napojiti žednoga znači spasiti život.

Nahraniti gladnoga i napojiti žednoga Isus stavlja na prvo mjesto i kao mjerilo u ispitu savjesti i procjeni života na posljednjem sudu, ulaznicu u radost gospodara. Ne dati gladnomu kruha i žednome vode tj. ne dati mu život, znači zatvoriti sebi vrata neba.

Koliki danas umiru od gladi? Kakav odgovor imamo na to? Možemo li išta učiniti? Je li to sramota čovječanstva? Kruha i vode, hrane i pića ima dovoljno. Zemlja može hraniti svu svoju djecu. No, osobno i zajedničko iskustvo nas uče i svjedoče da je ljudsko srce, na žalost, pohlepno, slijepo, sebično i tvrdo. Ili ne vidi dalje od sebe. Iako nam je poznata činjenica kako ljudi nemaju ono osnovno za život, možda u našem susjedstvu ili u svijetu, brzo to zaboravljamo. Isprike i opravdanja su postale vjerne družice i pratilje naših života i savjesti.

Ne samo da se trebamo pitati, nego moramo, kakav je naš odnos prema kruhu i vodi, hrani i puću. „Jesmo li izbirljivi, nezadovoljni? Prigovaramo? Bacamo hranu? Ili smo rastrošni, proždrljivi i neumjereni? Kako blagujemo? Znamo li slaviti s drugima, radovati se, dijeliti? Jer dok blagujemo, ne uzimamo samo hranu. Primamo život od drugih. A možda ima onih s kojima ne bismo htjeli sjesti za stol. Radije postimo. Lakše je i gladovati, nego se odreći sebe.“

Možda na sljedeće činjenice barem malo otkriju stvarno stanje stvari i potaknu na konkretna djela milosrđa kad je gladi i žeđ u pitanju u današnjem svijetu:

Svake godine više od 150 milijuna ljudi umre od gladi ili da svakih 5 sekundi u svijetu umre dijete od gladi. Ovo nisu brojke, ovo su ljudi s imenom i prezimenom, ovo nije tek puka brojčana statistika, ovo je zrcalo modernog čovječanstva.

Prema podacima UN-a, svaki sedmi čovjek na svijetu ne zna hoće li imati dovoljno hrane da preživi dan. Dok velik dio svjetskog stanovništva gladuje ili se neadekvatno hrani, oko 1,4 milijarde ljudi u svijetu je prekomjerne tjelesne težine (20% ljudi sa Zapada je na dijeti zbog pretilosti). Jedna trećina čovječanstva je gladna, druga trećina neuhranjena i tek jedna trećina sita!

I sada čuvam e-mail koji sam davno dobio i sjetim ga se kad počnem mrmljati, prigovarati, gunđati, itd., kako samo olako uzimamo stvari i stvarnost zdravo za gotovo, kao nešto što se podrazumijeva, što mora biti:

ako u vašem frižideru ima hrane, na vama odjeće, nad glavom krov i krevet u koji ćete leći, bogatiji ste od 75% posto stanovnika ovog svijeta.

Ako imate račun u banci, novac u novčaniku i nešto sitniša u nekoj kutijici, pripadate među 8% najbolje stojećih ljudi na svijetu.

Ako su vam roditelji još živi a uz to još uvijek u braku, pripadate među uistinu rijetke osobe. Ako možete pročitati ovu poruku (tj. imate pristup internetu) pravi ste sretnik među rijetkima.“

Pravi i istinski stav Isusova učenika bi se mogao izreći riječima sv. Pavla: „na sve i svašta sam navikao: sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati“(Fil, 4,12)

KRUH I VODA u Svetom Pismu su više od hrane i pića, a slika GOZBE je tako česta u svetim tekstovima Starog i Novog zavjeta. Kruh i voda su simboli života.

Prisjetimo se samo nekih slika Starog zavjeta: Melkisedeka kako donosi pred Abrahama kruh i vino; Abraham kako sprema gozbu za 3 anđela; Izaka i Jakova kad sklapaju savez; Saveza na Sinaju, „Ondje vidješe Boga Izraelova..slobodno su Boga motrili, jeli i pili“ (Izl, 24, 9.11.); Izaije kako navješćuje „gozbu od pretiline.. na kojoj svi sudjeluju čak ako novca i nemaju“ (Iz, 55,1).

Prisjetimo se slika iz Novog zavjeta gdje kruh i voda dobivaju punu znakovitost i značenje s Isusom: Lazara siromaha; gozbe u Kani; gozbe kod Šimuna farizeja i one grješnice; Isusa kako dijeli stol bez skrupula s grješnicima, carinicima, bludnicima; Isusa kako okuplja svoje učenike oko stola; Posljednje večere; Kraljevstva nebeskog koje se uspoređuje s gozbom.

VODA koja je simbol života, čišćenja, osvježenja, obnavljanja; od voda potopnih i Noe, preko voda Jordana, do vode koja poteče iz probodenog boka Raspetoga.

 

GLADNOGA NAHRANITI, ŽEDNOGA NAPOJITI – ŠTO NAM JE ČINITI?

Potražimo odgovor u Evanđeljima.

U evanđeljima nalazimo da je Gospod Isus jednom prigodom nahranio pet tisuća ljudi s pet kruhova i dvije ribe. U Mateju14,13-21 čitamo: "Kad to ču Isus, ode odande lađicom prema pustom mjestu, nasamo. Ali to doznade narod te krenu za njim pješke iz gradova. On, kad iziđe iz lađice, vidje silan narod i sažali se nad njim te mu ozdravi bolesnike. Predvečer pristupiše k njemu njegovi učenici te mu rekoše: 'Mjesto je pusto, a kasno je već; otpusti svijet da ide u sela da kupi hrane!' Isus im odvrati: 'Nije potrebno da odlazi, dajte mu vi jesti!' Oni mu odgovore: 'Imamo ovdje samo pet kruhova i dvije ribe.' 'Donesite ih ovamo!' reče im. Zatim naredi svijetu da posjeda po travi. Uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo te blagoslovi i razlomi kruhove. Zatim ih dade učenicima, a učenici svijetu. Svi jedoše i nasitiše se. Pokupiše što preteče: punih dvanaest košara ulomaka. A jelo je oko pet tisuća ljudi, osim žena i djece."

Jednom drugom prigodom Isus je nahranio četiri tisuće ljudi sa sedam kruhova i nešto malo ribica. Čitamo to u Evanđelju po Mateju 15,32-39: "Tada Isus dozva k sebi učenike svoje i reče im: 'Žao mi je naroda. Već su tri dana uza me, a nemaju što jesti. Ne mogu ih gladne otpustiti, da ne bi klonuli na putu.' Učenici mu odvratiše: 'Odakle bismo u pustinji nabavili toliko kruha da se nasiti toliki narod?' 'Koliko imate kruhova?' zapita ih Isus. 'Sedam, i nešto malo ribica', odgovoriše mu. Tada zapovjedi narodu da posjeda po zemlji. Zatim uze onih sedam kruhova i ribice te zahvali (Bogu) i razlomi ih. Potom ih je davao učenicima, a učenici narodu. Svi jedoše i nasitiše se. A od ulomaka što preteče dignu sedam punih košara. Jelo je četiri tisuće ljudi, ne brojeći žene i djecu.“

Ne tražiti izlike, opravdanja i isprike! Čini mi se da i mi kršćani, na različite načine, ponavljamo, kao i apostoli, naše „opravdane“ izlike i opravdanja: „pusto je, kasno je, nek' sami kupe, imamo samo pet kruhova, odakle da nabavimo toliko hrane…“, a Isus i danas, i meni i tebi, govori: Dajte im vi jesti!

Ni Isus nije izliječio sve gubavce, niti svim slijepima vratio vid, niti sve gladne nasitio, kao da čujemo našu „teološku“ ispričnicu da umirimo svoju savjest. Otvarati vrata bazilika i katedrala u izvanrednoj Jubilarnoj godini milosrđa, a zatvarati vrata srca gladnima jest uvreda Bogu! Ni ja ni Ti ne možemo riješiti globalno pitanje gladi i žeđi, ali mogu pomoći onome blizu, a donekle, i onome daleko. Ne ispraznim sažaljenjem niti lažnim milosrđem, nego konkretno, stvarno, realno. Ne možemo i ne smijemo se pomiriti da u sjenama naših života i kuća, samostana i bogomolja ljudi gladuju ili kopaju po kontejnerima za smeće.

Prisjetimo se iz Prve Ivanove poslanice 4, 20: „Ako kažeš da ljubiš Boga a ne ljubiš bližnjeg svoga, onda si lažac.“ Ili iz Jakovljeve poslanice 2,14: „Vjera bez djela je mrtva“, nadodao bih, ne samo mrtva, nego vjera bez djela je laž, licemjere.

Primjer bl. Ivana Merza oduševljava: 10% svoje plaće je odvajao za sirotinju!

Braćo i sestre, tješi me, ali i straši, što znam što ću biti pitan kad stanem pred BOŽANSKO LICE MILOSRĐA. Prisjetimo se, (po)nekad, što nećemo biti pitani, prisjetimo se što hoćemo biti pitani.

„Bio sam gladan i nahranili ste me, bio sam žedan i napojili ste me..“

Uzdam se u Božansko milosrđe. Smiluj nam se, Gospodine. Amen!

 

POUČNA PRIČA

Majka Tereza je govorila: "Ako ne možeš pomoći cijelom svijetu, pomogni jednom čovjeku."

Oluja se smirila i lagana kiša počela je natapati pijesak. Dječak je primijetio, kao i mnogi drugi znatiželjnici, da su morski valovi na pješčanu obali izbacili mnogo morskih zvijezda. One su se otimale smrti koja im je prijetila. Njihovo mnoštvo privuklo je pozornost ljudi koji su se tiskali promatrajući neobičan prizor. Morske zvijezde ležale su nepomično svega nekoliko metara od mora koje im znači život. U tom mnoštvu našao se i dječak koji je promatrao ovu smrtnu borbu zvijezda. Svi su mirno gledali, ali dječak se oteo iz ruku svog oca i otrčao do morskih zvijezda. Sagne se, rukama zgrabi tri zvijezde i otrči do mora. Vrati se i ponovi isto.
– Što radiš, mali? – upita ga neki znatiželjnik.
– Vraćam morske zvijezde u more, inače će uginuti na pijesku – odgovori dječak, ponavljajući iste radnje.
– Ali zar ne vidiš da ih ima tisuće i da ih ne možeš sve spasiti? Previše ih ima. To se uvijek događa nakon olujnih valova. Ti ne možeš promijeniti stvari!

Dječak se osmjehne, zahvati opet nekoliko zvijezda, baci ih u more i odgovori:
– Za ove sam uspio promijeniti stvari.

Čovjek je nakratko ostao zatečen, potom se sagne te i sam počne bacati zvijezde u more. Vidjevši to, dvije djevojke učine isto i sada ih je već bilo četvero koji su zvijezde vraćali u život. Malo nakon toga i ostali znatiželjnici pristupe i sada ih je već bilo pedesetak koji su morske životinjice bacali u vodu. Tako su ubrzo bile spašene sve zvijezde.

Eto, za promjenu stvari u svijetu dovoljan je i jedan čovjek, ali koji će imati smjelosti započeti posao.