TREĆI KORIZMENI PETAK U KATEDRALI

Na treći korizmeni petak, 2. ožujka 2018. u katedrali Srca Isusova u 17,30 predvodio je  pobožnosti Križnog puta  preč. Marko Majstorović katedralni župnik i sarajevski dekan. U 18 sati euharistijsko slavlje je predvodio dr. sc. fra Anto Popović, profesor na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima te propovijedao na temu: „Josip Stadler, apostol kršćanske ljubavi“.

Pozdrav i zahvalu fra Anti i svim prisutnima uputio je prepošt Kaptola vrhbosanskog i rektor katedrale mons. Ante Meštrović.

Liturgijsko pjevanje animirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

 

Propovijed profesora Popovića pod naslovom: „Josip Stadler, apostol kršćanske ljubavi“, prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre u Kristu,

U Vrhbosanskoj nadbiskupiji ova godina je proglašena jubilarnom godinom nadbiskupa Josipa Stadlera u povodu 100. obljetnice smrti (8. XII. 1918.–2018.). U ovoj kalendarskoj 2018. godini već je 24. siječnja obilježena 175. obljetnica rođenja.

Tema večerašnje propovijedi, tema razmatranja ovoga trećeg korizmenog petka glasi: "Josip Stadler, apostol kršćanske ljubavi".

O ovoj temi možemo razmisliti/razmišljati uz pomoć nekih dodirnih točaka između sluge Božjega Josipa Stadlera i triju velikih likova iz povijesti i sadašnjosti Crkve.

Prvi od tih triju velikih likova s kojim je povezan sluga Božji Josip Stadler jest apostol Pavao iz Tarza, drugi lik s kojim sluga Božji Josip Stadler ima dodirnih točaka jest sv. Franjo Asiški i treći velikan s kojim je povezan sluga Božji Josip Stadler jest sveti papa Ivan Pavao Drugi.

Što povezuje nadbiskupa Josipa Stadlera i apostola Pavla?

Sluga Božji Josip Stadler obavljao je pastirsku službu trideset i sedam godina. Plodovi dugogodišnjeg pastirskog rada nadbiskupa Stadlera su impresivni i na duhovnoj i na institucionalnoj razini. Stoga se nameće pitanje gdje je nadbiskup Stadler nalazio snagu za svoje neumorno navjestiteljsko i pastirsko djelovanje. I odgovor na to pitanje povezuje slugu Božjega Josipa Stadlera s apostolom Pavlom. Naime, i za apostola Pavla i za slugu Božjega Josipa Stadlera pokretačka motivacija i snaga dolazila je iz svijesti o veličini Božje ljubavi koja se očitovala u Isusovoj otkupiteljskoj smrti na križu.

U brojnim pastoralnim poslanicama nadbiskupa Stadlera kao i u njegovoj dubokoj pobožnosti prema Srcu Isusovu nalazimo odjek riječi apostola Pavla koji o sebi kaže: Ne živim više ja, nego u meni živi Krist, koji me je ljubio i iz ljubavi je položio svoj život za mene (usp. Gal 2,20).

Ova neshvatljivo/nepojmljivo velika i neizmjerno velikodušna Božja ljubav trajno je nadahnjivala i nosila na sličan način djelovanje apostola Pavla i pastirsko djelovanje sluge Božjega Josipa Stadlera.

Dodirna točka između sv. Franje Asiškog i sluge Božjega Josipa Stadlera jest njihova zajednička, velika ljubav prema Malenome Isusu.

Sveti Franjo Asiški je doživljavao u otajstvu Isusova utjelovljenja i rođenja očitovanje Božje blizine i Božje očinske topline. I to otajstvo Utjelovljenja, u kojem se Bog odrekao svoje božanske uzvišenosti i uzeo krhko tijelo maloga djetešca da bismo ga mi mogli prihvatiti i voljeti, potaknulo je sv. Franju Asiškog da napravi žive božićne jaslice u Greccio-u kako bi svojim suvremenicima zorno predočio Božju nazočnost u konkretnoj stvarnosti života, a posebno u malenima, u nemoćnima.

Na sličan način se sluga Božji Josip Stadler osjećao potaknutim otajstvom Utjelovljenja da na konkretan i zoran način odgovori na dar neizmjerne/velike Božje ljubavi koja se očitovala u Malenome Isusu.

Pri tome je nadbiskup Stadler slijedio pouku koju je odrasli Isus, za vrijeme svoga javnog djelovanja dao svojim učenicima.

Tu pouku Isus je izrekao u situaciji kada su učenici među sobom raspravljali tko je među njima najveći (Mk 9,34). Tom prigodom Isus, nije zabranio svojim učenicima da oni žele biti najveći, nego ih je poučio kako oni mogu i trebaju postati prvi i najveći. Prema Isusovim riječima njegovi sljedbenici/učenici će uistinu biti najveći ako budu poslužitelji svima i posljednjih od svih (usp. Mk 9,35).

I da bi ovu pouku apostoli mogli dobro razumjeti, Isus je tu pouku ilustrirao tako što je uzeo maleno dijete i postavio ga usred učenika i rekao je: Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima … prima … onoga koji je mene poslao (usp. Mk 9,37).

Ovu Isusovu pouku sluga Božji Josip Stadler pretočio je u normu vlastitog života i ovu Isusovu pouku nadbiskup Stadler postavio je kao temeljnu karizmu družbe Služavki Maloga Isusa.

Nadbiskup Stadler posebno je časnim sestrama redovnicama skretao pozornost na važnost pokretačkog i nadahnjujućeg motiva njihova karitativnog djelovanja. Naime, u potrebitima, u malenima, u starima i u nemoćnima, sestre su očima vjere trebale prepoznavati lice Kristovo.

Maleni i nemoćni ne mogu uzvratiti za iskazanu pomoć, ali onaj tko pomaže malene i nemoćne ne ostaje bez nagrade, jer tko prihvaća malene i nemoćne prihvaća samoga Krista, i prima samoga Boga, a to je najveća nagrada koju ljudsko biće može željeti i za kojom treba težiti.

Sluga Božji Josip Stadler ima dodirnih točaka s velikanom naših dana, sa svetim papom Ivanom Pavlom Drugim. Jedna od tih dodirnih točaka jest molitva pape Ivana Pavla Drugog na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera, 12. travnja 1997. godine, za vrijeme papina pastirskog pohoda Bosni i Hercegovini. Papa Ivan Pavao II. molio je ovdje u katedrali Srca Isusova, klečeći na klecalu pred grobom nadbiskupa Josipa Stadlera, a s papine desne strane pred grobom, na podu je klečao vatikanski državni tajnik, kardinal Angelo Raffaele Sodano, dok je s papine lijeve strane na podu, pred grobom klečao kardinal Vinko Puljić.

Druga dodirna točke između svetoga Pape Ivana Pavla Drugog i sluge Božjega Josipa Stadlera vidljiva je u njihovom sličnom duhovnom stavu prema Riječi Božjoj koja nam je dostupna u Bibliji, u Svetome Pismu.

U svome govoru prigodom objavljivanja važnog dokumenta Papinske biblijske komisije, „Tumačenje Biblije u Crkvi“ (1993.) papa Ivan Pavao II. posebno je naglasio važnost molitve za ispravno i plodno tumačenje/naviještanje Riječi Božje pod vodstvom Duha Svetoga.

U jednoj/istoj rečenici toga govora Papa čak tri puta ponavlja da je za tumačenje Svetoga pisma potrebno moliti (usp. Enchiridion Biblicum § 1249).

Sluga Božji Josip Stadler je osobno prakticirao ovaj molitveni pristup Svetome pismu, jer je još kao student na koljenima, klečeći čitao evanđelja.

Kasnije kao nadbiskup Josip Sadler je svoju ljubav prema Riječi Božjoj prenosio na svećenike, pozivajući/potičući ih da svakodnevnim čitanjem dublje upoznaju Sveto pismo, da revno s oduševljenjem naviještaju Riječ Božju i da autentičnim životom svjedoče spasenjsku snagu Riječi Božje.

Nadbiskup Stadler je bio svjestan da se vjera kršćana hrani s dva stola. Jedan je stol Riječi Božje, a drugi je stol euharistijske žrtve. I da bi ovu duhovnu hranu sa stola Riječi Božje učini dostupnom i razumljivom vjernicima, nadbiskup Stadler je na hrvatski jezik preveo i protumačio četiri evanđelja i Djela apostolska. I zato se sluga Božji Josip Stadler ubraja/svrstava u dugi niz zaslužnih „poslužitelja/sluga“ Riječi Božje od apostolskog vremena pa do naših dana (usp. Lk 1,2).

O tome svjedoči i činjenica da je dr. Josip Stadler uvršten u program predstojećeg međunarodnog simpozija o važnim prijevodima i prevoditeljima Svetoga pisma na hrvatski jezik, a simpozij će se održati u Zagrebu, od 26. do 28. rujna ove godine (2018.), u organizaciji Hrvatskoga filološkog društva i Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

Na kraju ovog našeg razmišljanja o temi "Josip Stadler, apostol kršćanske ljubavi", zamolimo Gospodina da pobožnost i duhovnost sluge Božjega Josipa Stadlera potakne i u našim srcima zahvalnost za neizmjernu Božju ljubav koja nas je otkupila po Isusovoj smrti na križu.

Neka svjedočanstvo života sluge Božjega Josipa Stadlera bude i nama poticaj da prihvaćamo malene i nemoćne, prepoznajući na njihovim licima lice Kristovo.

Neka zagovor sluge Božjega Josipa Stadlera ohrabri sve nas ovdje okupljene da se u ovom korizmenom vremenu odazovemo Isusovu poziv na obraćenje i da se tako cijelim našim životom vratimo Gospodinu. Amen.