Slavimo završetak obnove katedrale

Pozivnica prednja-001  Pozivnica 15 11 2011unutarnja-001

Pozivnica 15.11.2011 završetak unutarnje obnove katedrale Srca Isusova u Sarajevu

 

OTVARANJE KATEDRALE

15.10.2011.

 

Velika mi je čast pozdraviti sve vas danas u katedrali Srca Isusova u Sarajevu. Predsjedatelja misnog slavlja uzoritog Vinka kardinala Puljića, biskupe koncelebrante, članove Vrhbosanskog kaptola, svećenike, časne sestre, gradonačelnika grada Aachena, goste-dobročinitelje iz Aachena, bogoslove, sve druge drage goste, poštovane vjernike, Mješoviti katedralni zbor „Josip Stadler“ i voditelja vlč. Marka Stanušića, goste iz župe Uzdol i Lug-. Brankovići koji su u narodnim nošnjama.

Nalazimo se danas u prelijepoj i obnovljenoj katedrali. Kada su radovi započeli 27.09. prošle godine, teško je bilo zamisliti ovakav završetak koji je uslijedio čak ranije od predviđanog. Radovi su se odvijali u tri faze te kako je vrijeme odmicalo sve više se otkrivala ljepota i skladnost prvotnog izgleda katedrale da bi danas izronila kakva je bio u rujnu 1889. godine kada je bila posvećena na veliko veselje njezinoga graditelja sluge Božjega Josipa Stadlera te duhovnih osoba i vjernika grada Sarajeva.

Za ovo djelo nutarnje obnove imaju nemjerljive zasluge mnoge osobe. Čvrsto vjerujem da nas dana iz neba prati mons. dr. Marko Josipović, kanonik Vrhbosanskog kaptola koji je s ljubavlju i velikim predanjem vršio službu rektora katedrale prije mene, a njegova dugogodišnja veza i prijateljstvo s mons. Augustom Heribertom iz Aachena, koji je kao počasni kanonik Vrhbosanskog kaptola duša, inicijator i donator obnove katedrale sa svojim župljanima i prijateljima. Pokojnom mons. Josipoviću pokoj vječni, a mons. Heribertu iskrena i velika hvala za ovo veliko djelo obnove sarajevske prvostolnice.

Svoju stručnost i iskustvo u obnovu je ugradio gosp. Philipp Dieter koji je bio voditelj obnove preko 100 crkava u Njemačkoj. Vrlo strpljivo i detaljno je u katedrali rekonstruirao njezin prvotni unutarnji izgled i pod njegovim budim okom svi su radovi izvedeni. Važnu ulogu u obnovi odigrao je restaurator Peter Rohn, a za prekrasnu rasvjetu katedrale zaslužan je Slawa Schreider Njih trojica su često dolazila iz Aachena. Iskreno im zahvaljum.

Izvođač radova bila je firma „ColorPaleta“ koja je i prije izvodila unutarnje radove u nekim crkvama naše Nadbiskupije. Ovdje su se sreli sa novim tehnikama i izazovima, a bili su otvoreni poučljivosti. Direktoru gosp. Jozi Joziću i njegovim radnicima hvala. Zahvaljujem izvođačima električnih radova firmi „Strom Export“ sa Ilidže. Hvala firmi „Ice Zoone“ iz Sarajeva za čišćenje oltara i stupova, gđi Miji Kordić za radove pozlate, majstorima koji su izvodili potrebite zahvate na krovu katedrale kao i studentu Vedranu Mariću koji je satima s njemačkog i na njemački prevodio i olakšao komunikaciju između stručnjaka iz Aachena i radnika. Zahvaljujem nadležnim državnim i gradskim strukturama koje su odradile dio posla iz njihovih nadležnosti.

Danas smo svi zadovoljni i ponosni na učinjeno. Toliki su se ujedinili u dobru. Naši donatori i prijatelji iz Njemačke i mnogi ljudi iz Sarajeva. Svima toplo zahvaljujemo. Veliku zahvalu upućujemo dobrom Bogu kojemu u čast i zahvalu slavimo ovu euharistiju. Molim uzoritog kardinala da započne misno slavlje zahvale!

 

Ante Meštrović, rektor


Propovijed na svečanosti u katedrali 15. listopada 2011. u 18h, Kardinal Vinko Puljić

 

Draga braćo Misnici,

Dragi gosti i dobročinitelji,

Draga braćo i sestre!

 

Na samom početku želim s psalmistom klicati: Obradovah se kad mi rekoše, hajdemo u obnovljenu katedralu i u dom Gospodnji. Večeras smo u ovoj katedrali da u prvom redu kažemo Dobrom Bogu hvala na ovom divnom daru, koji unije radost jer ljepoti se svatko raduje.

Drugo želim reći hvala vama dragi dobročinitelji na čelu s mons. Augustom Heribertom s stručnom ekipom koja je radila na ovom djelu. Mnogo je žrtve i ljubavi utkano, da ova katedrala zabljesne ovom ljepotom.

Večeras u ovoj svetoj Misi donosimo sve zajendo i svakog osobno ovdje na oltar kao prinos u zahvalnoj Misi. Neka ljubav Božja bude vama svima nagrda.

Ova katedrala je istinski majka svih crkava u cijeloj nadbiskupiji. Sjedište i središte ove mjesne Crkve. Ona je mjesto gdje istinski kroz liturgiju dajemo hvalu i slavu Bogu. Dok to činimo i sami se ispunjamo milošću Božjom. Vi ćete biti dionici svih molitava i slavlja, jer će vjernička duša rađe i uznositije moliti, radi njezine ljepote koja diže dušu k Bogu.

Ova katedrala je središte svijh događanja u Nadbiskupiji, mjesto izgradnje zajedništva u Gospodinu. Gospodin je sam molio za nas da „budu jedno“. Sjedinjujemo se s Gospodinom i otajstvom presvetog Trojstva, ali u tom Otajstvu se zbližujemo i ujedinjujemo međusobno u Kristovoj ljubavi.

Ovo zdanje je i znak našeg identiteta . Znak naše prisutnosti i u ovom gradu i u ovoj zemlji. Tko god dođe u ovaj grad i naiđe kraj katedrale, preopoznat će da tu žive katolici. Ona nas predstavlja. Zato je mons. Heribert htio da nas predstavi u što ljepšem svjetlu, kada je poduzeo akciju unutarnje obnove. Tko god u nju uđe, neka osjeti ljepotu vjere i mir u duši susrećući Božju prisutnost.

Kao što smo ovaj Dom Božji obnavljali, tako želim obnavljati i onaj unutarnji hram našeg srca i savjesti, naše duše i našeg bitka. Želimo biti svjesni Crkve koja je na apostolima sazidana a glava joj je Isus Krist. U njoj smo svi doma. U njoj smo svi braća i sestre. Neka tako naša vjera očvrsne, stekne uporište u Kristu kao izvorište nade za naš svagdanji hod i svjedočenje.

Ona sada hrabri naš ponos, da otvorena vrata privlače mnoge koji žele oplemeniti srce bilo nečim lijepim, ili kroz to lijepo oplemeniti dušu koja traži Boga.

Zato je posebna radost ovog zajendištva s vama stručnim izvođačima, s vama dobročiniteljima, kao i svi mi prisutni, te Bogu zahvaljujemo i vama kličemo od srca hvala.

Kao što je II. Vat. Koncil pozvao da se vratimo izvorima neše vjere, tako je ova katedrala obnovljena u njezinom izvornom izgledu. Kao da nas poziva izvorima vjere u izvornoj ljepoti krsne milosti.

Ujedinjujemo svoje molitve s Isusovim „Posveti nas u Istini“. – da svijetlimo i svjedočimo da u Kristu i po Kristu živimo. Amen!

 

Kardinal Vinko Puljić


Mons. Heribertov govor U katedrali (subota, 15.10.2011., na koncu svete mise)

Mons. Heriber i mons. MeštrovićUzoriti gospodine kardinale, draga subraćo u dekanatskoj službi i Nadbiskupijskom upravnom tijelu, dragi prijatelji, poštovani gospodine Goener iz Aachena i drugih gradova , draga katedralna župna zajednico !

Sa zadovoljstvom i zahvalnošću slavili smo zajedno ovu lijepu Sv. Misu prigodom završetka unutarnje obnove katedrale Srca Isusova. Vama gospodine kardinale zahvaljujem na lijepim riječima, zahvaljujem i svim ostalima koji su omogućili ovo djelo obnove o čemu ćemo još o tome kasnije razgovarati. Htio bih još na kraju kazati, zaista je ugodan osjećaj što nam je uspjelo da su nam spontane odluke bez velikih problema i brzo pretvorene u djelo, zaista je to izvrsno da mi kršćani sada ovdje na djelu imamo Božju kuću, koja ljude poziva da slave Boga i navješćuju Kraljevstvo Božje. Sa velikim zadovoljstvom Vam predajem, dragi kardinale i kaptole ovu obnovljenu kuću Božju.

Ovakva brza akcija obnove zasigurno nije više moguća barem nije moguća sa mnom u mojoj starosnoj dobi.

 

mons. Heribert August


PROPOVIJED MONS. HERIBERTA AUGUSTA U KATEDRALI

16. 10. 2011.

Prva poslanica Filipljanima apostola Pavla (iz koje danas imamo drugo čitanje) je najstariji spis Novoga zavjeta. Počinje velikom zahvalom Apostola Bogu za zajednicu u Solunu, koja spada među prve što ih je Apostol utemeljio u Europi. Prema tome, prva riječ Novoga zavjeta nije opomena ili prijetnja neumoljivim Božjim sudom grešnicima nego zahvala Bogu. Smatram da bi ta zahvala Bogu trebala stajati kao naslov nad cijelim Starim i Novim zavjetom, zahvala za radosnu vijest o njegovoj ljubavi prema ljudima, svima ljudima te prema tome i prema nama. Danas, međutim zahvaljujemo za sve što vidimo, prepoznajemo, njegovom snagom dotičemo i činimo. Ovo čitanje izvrsno se uklapa u razlog našeg okupljanja danas ovdje.

Danas se u Crkvi češće čuje opomena nego radosna vijest, više zabrinutost nego povjerenje, više jadikovanje nego zahvala. Svakako da ima razloga za jadikovanje, na primjer sve slabije poznavanje vjere ili sve manji broj svećeničkih zvanja, i drugo. Ipak, uza sve opravdane razloge za jadikovanje, zabrinutost i opominjanje – gdje je zahvala Bogu za one koji vjeruju, koji unatoč svakom napadanju svoju vjeru žive strpljivo i snažno, kao što Pavao zahvaljuje Bogu što je „vaša vjera djelotvorna, ljubav zauzeta, nada postojana“? Na temelju svoga dugog djelovanja kao župnik mogu reći: živjeti od vjere nisam naučio samo iz teološkog studija ili od vodstva crkvenih poglavara nego od susretanja s ljudima, od mojih roditelja, od mnogih koji su me pratili na životnom putu, od mnogih u našoj župnoj zajednici i angažiranim skupinama, koji ne dopuštaju da im itko pomuti hrabrost za vjeru i djelovanje. Konačno sam naučio vjerovati od Sarajeva, od subraće. Iz prijateljstva s Markom Josipovićem, od sestara i iz svega što sam ovdje mogao doživjeti.

Svakako da ima pokoja jadikovka i u našim zajednicama i Crkvi: jadikovanje zbog premalog broja svećenika u našim velikim zajednicama, kao kod nas, zbog briga koje preostaju ili ih potiskujemo, zbog zastoja u reformi, nadasve zbog opasnosti tihog napuštanja ili ravnodušnosti. Ima, međutim, mnogo skupina u našim zajednicama i dalje koje u svom življenju iz vjere ne dopuštaju da budu zbunjene. Mislim na primjer na skupine koje su od srca prihvatile stvar povezivanja župa, na brojne karitativne skupine, na skupine „Jedan svijet“, na sve koji su pomogli da ovo divno djelo obnove katedrale počnemo i dovršimo i na mnoge druge.

Sve je ovo dovoljan razlog za zahvaljivanje. Ova zahvala je znak da ova vjera, ova ljubav i ova nada nisu naše ostvarenje nego da to Bog čini u nama i po nama. Pavao ne govori: kako sam ja velik apostol zbog zajednice koju sam utemeljio i koja ostaje vjerna, nego zahvaljuje Bogu koji je to u zajednici pobudio i dalje snažno podržava. To nije ni umišljena zahvala farizeja koji zahvaljuje Bog što je tako dobar, nego ponizna, zadivljena zahvala za to da Bog i po nama čini dobro, unatoč svim našim nedostatcima i mlakosti.

Stoga ovdje zahvaljujem Bogu za vas i za sve koji s vjerom pridonose životu naše zajednice u Aachenu, Krefeldu, Mönchengladbachu i drugdje, jer se tako vjera očituje djelom, u ljubavi koja se na veoma različite načine brine za druge, ovdje u sarajevskoj nadbiskupiji, te u nadi koja ovo služenje čini čvrstim unatoč svim odurnostima u Crkvi i svijetu. Mogao bih navesti mnogo imena, ali ću danas ovdje spomenuti samo one koji su doputovali na ovu posvetu, koji su ovo djelo omogućili molitvom i darovima te mnoge radnike i stručnjake koji su obnovu katedrale obavili te posao priveli kraju u ovoj ljepoti. Stoga možemo zahvaliti Bogu također jedni za druge, za dobro koje smo doživjeli od drugih. Svaka služba Božja trebala bi biti prožeta ovom zahvalom. Riječ „euharistija“ znači uistinu zahvala, zahvaljivati, blagoslivljati i biti blagoslovljen. Zahvala je povezana s udivljenjem i radošću. To bi trebao biti znak raspoznavanja za naše zajedništvo. To će privlačiti i druge u našoj razdijeljenoj Crkvi i svijetu. Ostanimo tako povezani dok putujemo na životnom putovanju. Tada ćemo zacijelo i drugima postati razlog zahvaljivanja. Amen.

Heribert August

DOWNLOAD PDF – 28 NEDJELJA KROZ GODINU (HRVATSKI)