DESETA OBLJETNICA SMRTI MONS. JOSIPOVIĆA I STADLEROVO U SARAJEVSKOJ KATEDRALI

Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ante Meštrović, prepošt Kaptola vrhbosanskog

U srijedu, 8. svibnja 2019. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu slavljena je Sveta misa za pokojnog vrhbosanskog svećenika mons. dr. Marka Josipovića, profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i člana Stolnog kaptola vrhbosanskog u Sarajevu, u povodu desete obljetnice njegova preminuća. Budući da se svakog osmog u mjesecu obilježava i Stadlerov dan, priprava za Misno slavlje bila je u duhu sluge Božjega Josipa Stadlera.

Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ante Meštrović, prepošt Kaptola vrhbosanskog, uz koncelebraciju svih članova Stolnog kaptola među kojima je bio i počasni kanonik iz njemačkog grada Aachena mons. Heribert August, dugogodišnji prijatelj pokojnoga Marka. Među 19 koncelebranata bili su, između ostalih, i profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu na kojem je pokojni Marko obnašao i dekansku službu, zatim odgojitelji Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i drugi misnici. Sudjelovale su i brojne časne sestre, bogoslovi koji su animirali liturgijsko pjevanje, hodočasnici i Prijatelji Malog Isusa iz Slavonskog Broda na čelu sa s. Pavkom Dujmović i iz Voćina na čelu sa s. Terezom Dokić i drugi vjernici.


PROPOVIJED MONS. ANTE MEŠTROVIĆA NA 10. OBLJETNICU SMRTI MONS. DR. MARKA JOSIPOVIĆA

U sarajevskoj prvostolnici Srca Isusova, večeras se slavi Stadlerov dan i moli za njegovo proglašenje blaženim, što se čini svakog osmog u mjesecu.

Sa Stadlerovim danom danas se poklapa X. godišnjica smrti pok. mons. dr. Marka Josipovića, svećenika, prijatelja, profesora, rektora   bogoslovije, dekana, kanonika, rektora sarajevske katedrale. Njegove kolege i prijatelji svetu Misu slave za njega.

Hvala svima koji su osjetili potrebu i poticaj biti dionicima u ovoj misnoj žrtvi. Mi živi zahvaljujemo časnom pokojniku za duhovno, kulturno i znanstveno dobro koje je ostvario za zemaljskog života. Također zahvaljujemo za njegova ljudska djela učinjena Nadbiskupiji vrhbosanskoj, pojedincima, zajednicama.

Prvi put sam pok. Marka sreo u đakovačkoj bogosloviji, gdje smo zajedno studirali teologiju. S nama dvojicom je bio u generaciji pok. vlč. Marko Paradžik. Nas trojica smo zaređeni za svećenike u župnoj crkvi Srca Isusova u Prozoru, 8. srpnja 1973. godine po rukama vrhbosanskog nadbiskupa dr. Smiljana-Franje Čekade.

Vlč. Marko Paradžik je kao mlad svećenik i derventski kapelan poginuo u saobraćajnoj nezgodi u Slavoniji, 1. ožujka 1977. god. u 29. godini života. Pokopan je u rodnom Čardaku. Uzoran mladi svećenik, čiji je zemaljski život rano prekinut.

 

Prije 10 godina, vraćajući se s jutarnje mise iz katedrale, 8. svibnja (2009.) portir mi je na vratima Ordinarijata priopćio iznenađujuću i tužnu vijest o smrti kolege mons. dr. Marka Josipovića, koji je rođen u Gornjim Kladarima-Modriča, 1948. godine; umro je u 61. godini života i 36. godini svećeništva. Sahranjen u svojim Gornjim Kladarima.

Marko je umro relativno mlad. Njegov život je bio dinamičan i ispunjen. O pok. Marku nešto govore knjige izdane njemu u čast: „Volim ljude“, Vrhbosanska nadbiskupija i Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Sarajevo, 2010.; „Philosophia perennis“, Zagreb 2010., naklada Breza, priredio Željko Pavić, kao i mnogi članci i studije.

U ovoj prigodi obilježavanja X. godišnjice Markove smrti dotaknut ću ponešto iz pokojnikova života.

Marko kao kanonik, arhiđakon

Pokojni Marko je imenovan 8. ožujka 1998. počasnim prelatom Njegove Svetosti, a 4. travnja 2001. kanonikom Vrhbosanskoga kaptola.

Unatoč profesorskim obvezama i dužnostima koje rektor katedrale ima prema katedrali, pok. Marko je kao arhiđakon odlazio na župe plehanskog arhiđakonata, koji mu je bio kao kanoniku i arhiđakonu povjeren, te je po potrebi i odredbi obavljao kanonske vizitacije. Na kanonskoj vizitaciji, 22. ožujka, 2009. u Derventi je dobio moždani udar od kojega se nije oporavio. Disciplinom i jakom voljom ranije je prebolio opaki rak. Nastojao je prigodom vizitacija na terenu smirujuće i u duhu crkvenih normi djelovati.

Marko kao rektor katedrale

Prekrasne hrastove klupe u kojima sjedite i razglas preko kojega se ugodno čuje navještaj Božje Riječi, zahvaljujemo pok. Marku kao rektoru katedrale, ali i donatoru Markovu prijatelju začasnom kanoniku Kaptola vrhbosanskog mons. Heribertu Augustu iz Aachena iz Njemačke, koji je večeras zajedno s nama.

Kao lav, pok. Marko se borio kada su neki u ime tako zvanih „umjetničkih sloboda“ pod okriljem noći ponizili Gospodinov lik na portalu katedrale Srca Isusova. Još su tu bile borbe sa raznim događanjima i manifestacijama ispred katedrale, što ni do danas nije prestalo.

Marko je razmišljao o unutarnjem uređenju – obnovi katedrale. Iznenadna i prerana smrt stavila je točku na te planove. Međutim, Markov prijatelj mons. Heribert, koji je prijateljevao s Markom 33 godine, u znak poštovanja prema svom prijatelju mons. Marku, organizira prikupljanje sredstava, te pod vodstvom Dietera Philippa (koji je također večeras s nama) – od rujna 2010. do listopada 2011. – katedrala je obnovljena. Njena unutrašnjost je vraćena prvotnom sjaju iz 1889. godine, onom sjaju kako ju je zamislio, i uz pomoć tada najboljih umjetnika opremio, njezin graditelj Josip Stadler.

Stadlerov dan

Danas je Stadlerovo kojeg obilježavamo svakog osmog u mjesecu. Sluga Božji Josip Stadler je umro 8. prosinca 2018. Pok. Marko je umro osmog u mjesecu svibnju 2009. godine. Sluga Božji Josip Stadler je studirao u Rimu i postigao doktorat iz filozofije 1865, a iz teologije 1869. U tom vremenu se afirmira neoskolastika koja predstavlja oživljavanje srednjovjekovne kršćanske misli u nadiranju laicizma i sekularizacije. Stadler je bio promotor neoskolastike u svojim priručnicima za studente.

Kao nadbiskup Josip Stadler, u zemlji koja je stoljećima robovala i bila iscrpljivana na svim područjima od otomanskog okupatora, malo je imao vremena baviti se filozofskom znanošću. Ipak je to činio koliko su mu brojne obveze i njegova pastirska služba dopuštala.

Međutim, Stadler je imao nasljednike na tom području. Dr. Marko Josipović kao profesor filozofije i neoskolastik, bio je oduševljen Stadlerovom neoskolastikom te je među studentima u Sarajevu i Zagrebu promicao studij hrvatskih neoskolastika među koje je svrstavao kao vrsnog profesora i nadbiskupa Stadlera. Na znanstvenom skupu „O životu i djelu Josipa Stadlera, od 21-24- rujna 1998. između ostalog je rekao da se nizom filozofskih radova Nadbiskup Stadler „uvrstio među prve hrvatske filozofe i ujedno među pionire neoskolastičkog pokreta među Hrvatima… U svoje vrijeme dr. Josip Stadler dao je … veliki prinos mudroslovlju na općehrvatskoj, a pogotovo na bosansko-hercegovačkoj razini“ (Studia Vrbosnensia, „Josip i Stadler“, Život i djelo, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo 1999.. str. 721).

Kada je otvorena Dijecezanska kauza za beatifikaciju Sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, 20. lipnja 2002., mons. Josipović je imenovan 30. listopada 2002. za člana Teološke komisije u dijecezanskom procesu Sluge Božjega Josipa Stadlera (Dekret br. 1187/2002, 30.10.).

Na Stadlerov dan, 8. svibnja godinu dana prije svoje smrti, 2008., predvodeći misno slavlje Tuzlanskog dekanata koji je hodočastio na Stadlerov grob u sarajevsku katedralu, „na početku homilije mons. Josipović je u ime svih nazočnih uputio zahvalnost Bogu za uspješno okončanje dijecezanskoga postupka kanonizacije nadbiskupa Stadlera, koje se zbilo u Sarajevu 30. travnja 2008. Nakon toga potaknuo je sve na molitvu za uspješan nastavak kauze u Rimu pri Kongregaciji za svete, te za uspješno okončanje cijeloga postupka. Istaknuo je potom važnost upoznavanja lika i djela Sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, te je potaknuo sve na zahvalnost Bogu za sva djela koja je po Stadleru učinio za ovu mjesnu Crkvu“ („Stadler“, Glasnik Posulature Sluge Božjega Josipa Stadlera, godina X., br.10, 2009., str. 5).

Završimo riječima psalmiste: „Gospodin Bog, sunce je i štit, on daje milost i slavu, ne uskraćuje dobra onima koji hode u nedužnosti, Gospodine nad Vojskama, blažen čovjek koji se u te uzda!“ (Ps. 84, 12-13).

Mons. dr. Marko Josipović preminuo je 8. svibnja 2009. okrijepljen Otajstvima vjere, u 61. godini života i 36. godini svećeništva. Nakon što je slavljena Sveta misa, 11. svibnja 2009. u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda, posmrtni ostaci pokojnoga Marka ispraćeni su iz Sarajeva. Misa zadušnica i pokop bili su istoga dana na groblju u Gornjim Kladarima kod Modriče. Mons. dr. Marko Josipović, kanonik. rođen je 21. rujna 1948. od roditelja Filipa i Kate r. Šubarić u Gornjim Kladarima. župa Modriča. Osnovnu školu pohađao je u Modriči, srednju u Zagrebu, a teologiju u Đakovu i Sarajevu. Za svećenika je zaređen 8. srpnja 1973. u Prozoru. Poslijediplomski studij (magisterij) filozofije pohađao je na Gregoriani u Rimu. Doktorirao je 1985. na Angelieumu u Rimu. Godine 1998. imenovan je počasnim prelatom Njegove Svetosti, 2001. kanonikom Kaptola vrhbosansksog.