ČETVRTI KORIZMENI PETAK U SARAJEVSKOJ KATEDRALI

            Pobožnosti križnoga puta u 17,30 u sarajevskoj katedrali Srca Isusova , 29. ožujka predvodio je preč. Mato Majić katedralni župnik i sarajevski dekan, a tekstove su čitale Školske sestre franjevke Krista Kralja bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina i Školske sestre franjevke Hercegovačke provincije. Uslijedilo je euharistijsko slavlje kojem je predsjedao i propovijedao preč. dr. Datko Tomašević, kanonik, prof. i dekan na KBF-u u Sarajevu. Dr. Tomaševića, svećenike, časne sestre, bogoslove i vjerni narod na početku je pozdravio prepošt Kaptola vrhbosanskog mons. Ante Meštrović, rektor katedrale. Liturgijska čitanja su čitale časne sestre i molitvu vjernika. Pjevali su bogoslovi Vrhbosanskog katoličkog sjemeništa. Na koncu misnog slavlja preč. dr. Darku Tomaševiću zahvalio je rektor katedrale mons. Meštrović i najavio temu za idući korizmeni petak.

            Ante Meštrović

          

 

 

            Slijedi propovijed dr. Tomaševića u cijelini:

 

Propovijed – korizmeni petak u sarajevskoj katedrali

„Pođite po sve svijetu propovijedajte evanđelje“ (Mk 16,15)

 

Pođite po sve svijetu propovijedajte evanđelje – ove riječi je Isus izrekao prije nego li će se rastati od svojih učenika, netom prije nego li će uzići k Ocu u nebo.

Svaki rastanak je težak. Tako da se i Isus prije rastanka oprašta od svojih učenika, i vraća Ocu. On je završio svoje poslanje na zemlji i vraća se Ocu. Međutim, to nije bio kraj njegova poslanja. Prije nego li je otišao Ocu on poslanje povjerava Crkvi. I govori apostolima: „Pođite po sve svijetu propovijedajte evanđelje“ (Mk 16,15).

Dakle, Crkva nastavlja ono što je Isus započeo. Isus nastavlja svoje djelovanje u i preko Crkve. A Crkva nije sama, nego je Isus i dalje s njom. „Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima“. (Mk 16,20).

Dakle, Isus je nakon uzašašća prisutan u ovom svijetu preko Crkve. Budući da je osnovao Crkvu, gdje bi ga drugo trebali tražiti nego li u Crkvi.

  • Netko je lijepo rekao da je temeljna zadaća Crkve evangeliziranje svijeta.
  • Za vrijeme svojeg života Isus je naredio trostruko poslanje:

    • Poslanje Dvanaestorice (Lk 9,1-3: Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. ).
    • Poslanje 72-ojice (Lk 10,1-3: Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite!).
    • Poslanje cijele Crkve (Mk 16,15).
  • od nas je pozvan služiti Kristu, na ovaj ili onaj način.
  • smo mi poslani. Ali smo poslani svjedočiti – svjedočiti djelima – bolesnima, siromašnima, gladnima, raseljenima, utamničenim.
  • Kad se malo bolje pogleda evanđeoski ulomak, dobiva se dojam da nije toliko naglasak na Isusovu uzašašću, nego na učeničkom poslanju. Ne da Isus odlazi, nego se apostolima naređuju da idu. Nije naglasak da Isus ide u nebo; nego apostoli trebaju ići u svijet i propovijedati evanđelje. Trebaju biti Isusovi svjedoci. Trebaju dijeliti ono što su primili; govoriti o onom što su vidjeli i čuli.
  • Potrebno je biti svjedok. Kad se nađu svjedoci saobraćajne nesreće, vrlo često daju kontradiktorne tvrdnje. Ili svjedoci saobraćajne nesreće mogu samo vidjeti i produžiti dalje. Kao da se njih to ne tiče.
  • Biti svjedok Krista, ne možemo se tako ponašati. Svjedočenje za Krista uključuje sav život. Uključuje da treba svjedočiti o najboljoj zgodi koja se ikad dogodila; o najutjecajnijem životu koji je ikad življen na zemlji.

    • Svjedočiti za Isusa može se molitvom, čitanjem Riječi Božje te služenjem drugima u ljubavi.

Vjerujem da su mnogi od vas imali priliku gledati History Chanel koji se nudi u mnogim tv paketima.

Ima jedna zanimljiva emisija koja govori o raznim čudnim ratnim strategijama. U jednoj emisiji su govorili o korištenju životinja u ratu. Pa su tako koristili delfine, pse, mačke. Jako je zanimljiva zgoda kad je golub, koji je bio pogođen metkom i koji je izgubio oko, ipak uspio dopremiti pošiljku vojnicima koji su bili u nevolji.

I mi imamo zadaću dopremiti pošiljku onima kojima je pomoć potrebna! Čuli smo danas: Idite po svem svijetu propovijedajte evanđelje! Nije rekao da ga zadržimo za sebe. Ne. Jasno zapovijeda da ga propovijedamo drugima.

I ne samo da treba propovijedati „izgubljenim ovcama doma Izraelova“; ne – nego svima.

A zašto? Zato što se radi o životima drugih. Ne bilo kakvom životu. Zato što se radi o vječnom životu drugih!

Jedan dječak se vozio sa starijim bratom po gradu. Na svakom semaforu su stajali prosjaci i prosili. Svaki put bi dječak pogledao brata i izrazom lica pokazivao da bi im ovaj trebao dati nešto novaca. Kod 5tog ili 6 semafora stariji brat mu reče da više neće davati novaca prosjacima. Dječak je upitao zašto. A brat je odgovorio: „Pa ne mogu cijelom svijetu pomoći“. A dječak odgovori. „Znam, ali možeš pomoći ovima koji su uz ovu cestu.“

Točno je da ne možemo propovijedati evanđelje svim ljudima, ali možemo onima koje susrećemo. Propovijedati evanđelje može izgledati kao obeshrabrujući posao. Posebno danas, kad su se ljudi udaljili od Krista. No bez obzira koliko to moglo biti obeshrabrujuće, to nam je zadaća. Jer dobar vojnik sluša naređenje. A mi smo Kristovi vojnici!

Propovijedanje može biti obeshrabrujuće. Ali ono je NUŽNO. Danas više nego li možda ikad prije.

Netko je lijepo rekao: „Svijet ne treba propovijed; on treba poruku. Propovijedati možeš naučiti na teologiji, u školi; a k Bogu trebaš otići da bi dobio poruku.“ To jest, da bi čovjek propovijedao, prvo mora provesti vrijeme s Bogom.

 

Jedna priča kaže:

Top of Form

Bottom of Form

Top of Form

Bottom of Form

Nakon što se Isus vratio u nebo, razgovarali su Isus i anđeo Gabriel. Čak je i u nebu imao ožiljke razapinjanja. Gabriel mu reče: „Učitelju, očito si užasno patio! Da li ljudi znaju i cijene tvoju ljubav i sve ono što si za njih učinio?“

Isus odgovori: „Oh, ne; još ne. Za sada samo nekoliko ljudi u Palestini to zna.“

Gabriel je bio začuđen: „Pa što si učinio da svi saznaju za tvoju ljubav?“

Isus odgovori: „Zamolio sam Petra, Andriju, Jakova, Ivana i još nekoliko prijatelja da drugima reknu o meni. Onima kojima je rečeno, oni će drugima reći o meni, a ti opet drugima, sve dok i zadnji čovjek i zadnja žena na kugli zemaljskoj ne čuje o tome kako sam dao život za njih, jer ih toliko volim.“

Gabriel ga je sumnjičavo pogledao i rekao: „A što ako se Petar i drugi umore? Što ako ljudi koji budu živjeli nakon njih zaborave? Vjerujem da imaš i neki drugi rezervni plan, zar ne?“

Isus odgovori: „Gabriele, nemam nikakvog drugog plana. Računam na njih.“

Isus računa na nas. Nemojmo ga razočarati. I kao što rekoh. Prije nego li krenemo propovijedati, prvo moramo provesti vrijeme s Bogom.

 

Sarajevo-katedrala, korizmeni petak, 29. ožujka 2019.                  Darko T.