DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA

Po tradiciji u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, u katedrali Srca Isusova, Dan posvećenog života slavi se uoči Gospodinova Prikazanja u hramu-Svijećnica i na samu Svijećnicu. Tako je bilo i ove godine. Uoči Svijećnice, 1. veljače u katedrali je bilo euharistijsko klanjanje i svečana Večernja. Uslijedilo je koncelebrirano misno slavlje kojem je predsjedao vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić. Propovijedao je Franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, a pjevali su franjevački bogoslovi iz Nedžarića.

U KATEDRALI EKUMENSKI KONCERT KRŠĆANA SARAJEVA

U sklopu osmine za jedinstvo kršćana u katedrali Srca Isusova u Sarajevu održan je ekumenski koncert kršćana Sarajeva, 23. O1.2016. Na početku koncerta riječ dobro dobrodošlice i pozdrava uputio je mons. Ivo Tomašević.

Koncertu je nazočio uzoriti Vinko kardinal Puljić, Apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto kao i tajnik Nuncijature, provincijal Bosne srebrene, fra Lovro Gavran.

Na koncertu su uzeli učešća: Srpsko pjevačko društvo „Sloga iz Sarajeva, koje je otpjevalo pet pjesama pod ravnanjem gosp. Stefana Mojsilovića, Zbor Evanđeoske crkve Sarajevo, otpjevavši dvije pjesme i Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ Sarajevo koji je otpjevao šest pjesama pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Na koncu je svima zahvalio vrhbosanski nadbiskup uzoriti Vinko kardinal Puljić potičući na jedinstvo i međusobno poštovanje.

Proslava 25 godina biskupskog ređenja i ustoličenja vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića u katedrali Srca Isusova

Svečanim misnim slavljem, 10. siječnja 2016. godine u katedrali Srca Isusova proslavljena je 25-ta godišnjica biskupskog ređenja i ustoličenja vrhbosanskog nadbiskupa i metropolite kardinala Vinka Puljića.

Misnom slavlju je predsjedao sam slavljenik kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji s kardinalom Josipom Bozanićem i Apostolskim nuncijem u BiH mons. Luigiom Pezzutom, tri nadbiskupa, sedam biskupa, tri provincijala i brojnim svećenicima. Pozdravnu riječ je uputio mons. Ante Meštrović, prepošt Kaptola i rektor katedrale. Propovijed je izrekao kardinal Josip Bozanić. Misnom slavlju su nazočili državni i politički djelatnici, neki ministri, predstavnici diplomatskog kora kao i kulturno-društvenog života. Pjevao je zbor bogoslova vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Misno slavlje je prenosila BHTV.

 

Foto: Zvonko Aždajić

 

POZDRAVNI GOVOR NA POČETKU MISNOG SLAVLJA U KATEDRALI

Ovo svečano misno slavlje je u povodu 25, obljetnice biskupskog ređenja (koje se dogodilo 6. siječnja, na Bogojavljenje u Rimu) i ustoličenja nadbiskupa vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića (koje je bilo u sarajevskoj katedrali Srca Isusova 19. siječnja 1991).

Stoga, pozdrav je prvo upućen slavljeniku, nadbiskupu Vrhbosanskom i metropoliti kardinalu Vinku Puljiću koji je prije 25 godina u ovoj katedrali ustoličen za biskupa i pastira ove mjesne crkve. U ime svih nazočnih te članova Ordinarijata vrhbosanskog, Stolnog kaptola vrhbosanskog i prezbiterija Vrhbosanske nadbiskupije i moje osobno ime, iskren pozdrav i srdačne čestitke!

Misnica u kojoj Kardinal predslavi misno slavlje je replika misnice koja je izrađena od plašta posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, također i mitra. To je dar svećenika Vrhbosanske nadbiskupije.

S radošću pozdravljam cijenjene goste: kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa, apostolskog nuncija u BiH mons. Luigia Pezzuta, kao i nazočne nadbiskupe: splitsko-makarskog mons. Marina Barišića, beogradskog mons. Stanislava Hočevara, đakovačko-osječkog u miru mons. Marina Srakića; biskupe: skopsko-prizenskog mons. Kiru Stojanova, dubrovačkog mons. Matu Uzinića. Biskupe BK BiH: banjalučkog mons. Franju Komaricu, biskupa hercegovačkih biskupija mons. Ratka Perića, vojnog ordinarija u BiH mons. tomu Vukšića, pomoćnog vrhbosanskog biskupa mons. Peru Sudara, pomoćnog banjalučkog biskupa mons. Marka Semrena. Provincijale: isusovačkog, salezijanskog, franjevačkog Bosne srebrene fra Lovru Gavrana. Zatim svećenike svih struktura, redovnike, časne sestre s njihovim provincijalnim glavaricama, bogoslovove.

Pozdravljam državne i političke djelatnike, gosp. Dragana Čovića, predsjedavajućeg predsjedništva BiH, gospođu Borjanu Krišto, predsjedavajuću Parlamentarne skupštine BiH, gosp. Marinka Ćavaru, predsjednika Federacije BiH, gospodu ministre, političke djelatnike svih razina, kao i predstavnike diplomatskog kora i kulturno-društvenog života.

Pozdravljam Kardinalovu bližu rodbinu, prijatelje i sve vjernike u prvostolnici kao i sve ljude dobre volje koji nas prate putem medija kao i medijske djelatnike.

25 godina je lijep vremenski period općenito u životu, pa tako i u životu časne Vrhbosanske nadbiskupije koja egzistira od 5. srpnja 1881. godine, kada je uspostavljena ponovna redovna crkvena vlast u BiH, a ova drevna Nadbiskupija svoje korijene vuče od sredine 11. stoljeća.

U prošlim vremenima katolici Hrvati u BiH su prolazili trnovit put koji se nastavlja i danas. Kao vjernici molimo za dobra rješenja, pravdu, jednakopravnost i međusobno poštivanje svih naroda koji žive u BiH.

Vi ste, gospodine Kardinale, u duhu saborske konstitucije „Lumen Gentium“, kao biskup, vršili službu propovijedanja, posvećivanja i upravljanja kroz 25 izazovnih godina.

Naša ljubav, davanje i identitet dio su plana Božje providnosti i svaki valjan napor, ma koliko neopažen bio, proizvodi stanovit učinak, kojeg prosuđuje Bog i ljudi.

19. siječnja 1991. godine kod Vašega ustoličenja u pozdravnom govoru, tada đakovačko-srijemski biskup mons. Ćiril Kos, i ujedno apostolski administrator Vrhbosanske nadbiskupije je kazao: „Svi danas sklopimo ruke i svaki na svoj način molimo ono što Crkva želi: da nikada ne ponestane ljubavi, brige novoga Nadbiskupa prema svakomu čovjeku, svakom vjerniku, svakom svećeniku (…) Ali isto tako da ne ponestane poštovanja i ljubavi Božjega naroda i prezbiterija prema novom Nadbiskupu“.

Uz iskrenu čestitku i zahvalu Bogu na milostima i darovima u godini milosrđa, to isto molimo i danas, 25 godina kasnije, kao i za naredne godine, koje neka budu blagoslovljene!

Mons. Ante Meštrović,

prepošt Kaptola i rektor katedrale

KONCERT PJEVAČKOG ZBORA „ZVON“

U sarajevskoj katedrali Srca Isusova, 28. studenog u 19,00 sati pjevački Zbor „Zvon“ iz Dobrinja sa otoka Krka održao je koncert. Prije koncerta zbor je u zgradi Vrhbosanskog ordinarijata primio kardinal Vinko Puljić koji je u katedrali nazočio koncertu. Na početku koncerta pozdravnu riječ je uputio mons. Ante Meštrović, rektor katedrale. Uputio je riječi dobrodošlice posjetiteljima, a napose vrhbosanskom nadbiskupu uzoritom Vinku kardinalu Puljiću te naglasio kako „zahvaljujući kardinalovom poznanstvu sa pjevačkim Zborom ‘Zvon’ sa otoka Krka, počašćeni smo večerašnjim koncertom“.

Pozdrav je upućen načelniku općine Dobrinj gosp. Nevenu Komadini kao i članovima Pjevačkog zbora „Zvon“. Zahvalio im na dolasku i poklonjenom koncertu.

Pjevački zbor „Zvon“ osnovan je 2000. godine prvenstveno radi druženja i nastupa unutar Općine Dobrinj i otoka Krka. No, spletom sretnih okolnosti već u godini osnutka, krenulo je to i puno šire, jer je iste godine na Festivalu adventskih i božićnih pjesama u Pragu osvojeno treće mjesto. Na istom festivalu slijedeće godine uspjeh je bio jednak.

Osim ovog „Zvon“ gostuje i u Njemačkoj, Strassburgu u Francuskoj, u Padovi i triput u Rimu gdje je jedan od najvećih dosega bilo pjevanje u Bazilici Sv. Petra u Vatikanu te audijencije kod svetog pape Ivana Pavla II i pape emeritusa Benedikta XVI. Tu su još gostovanja u Osijeku, Vukovaru, Tordincima, Hvaru, Banja Luci… te još mnogo nastupa u Republici Hrvatskoj i izvan RH.

Zbor danas sačinjava dvadesetak pjevača, s popriličnim brojem sakralnih i svjetovnih skladbi, a surađuje i s drugim zborovima, te eminentnim solistima hrvatske glazbene scene. Kroz deset godina zbor je vodio maestro Ivica Frleta, a kroz zadnjih pet godina zbor vodi mladi maestro Damir Smerdel.

Predsjednik zbora „Zvon“ Dobrinj je Ranko Pavačić.

 20151128_195820 20151128_195332 20151128_195216

20151128_195348 20151128_194848 

Govor pape Franje u sarajevskoj katedrali

Katedrala Srca Isusova u Sarajevu, 6. lipnja 2015., susret Svetog Oca pape Franje sa svećenicima, redovnicima, redovnicama i sjemeništarcima

Spremio sam za vas govor, ali pošto sam čuo svjedočenje ovoga svećenika, redovnika i redovnice, osjećam potrebu govoriti spontano. Oni su nam pripovijedali život, iskustva, pripovijedali su nam o mnogim ružnim i lijepim stvarima. Predat ću svoj govor, koji je inače lijep, kardinalu nadbiskupu.

Sam svjedočenja već govore za sebe. To je sjećanje vašega naroda! Narod koji zaboravlja svoja sjećanja nema budućnosti. Ovo je sjećanje vaših očeva i majki u vjeri: ovdje su govorile samo tri osobe, ali iza njih stoje mnoge osobe koje su propatile na isti način.

Drage sestre, draga braćo, nemate pravo zaboraviti vašu povijest. Ne da se svetite, nego da stvarate mir. Ne da bi gledali na ova svjedočenja kao ne nešto čudno što se dogodilo, nego da bi ste voljeli kao što su oni voljeli. U vašoj krvi, u vašem pozivu je poziv, u njemu je krv ovo troje mučenika. Tu je krv i poziv mnogih redovnika i redovnica, mnogih svećenika i sjemeništaraca i bogoslova. Autor Poslanice Hebrejima kaže: Molim vas ne zaboravite vaše pretke, one koji su vam prenijeli vjeru. Oni (pokazuje na svjedoke) su vam prenijeli vjeru; oni su vas naučili kako se živi vjera. Sam Pavao nam kaže: „Ne zaboravite Isusa Krista“, prvog Svjedoka. Oni su pošli Isusovim stopama.

Oživljavati sjećanje radi stvaranja mira. Neke riječi su mi posebno ostale u srcu. Jedna, ponavljana: „oprost“. Čovjek ili žena koji se posvete na službu Bogu i ne oproste ne služe ničemu. Oprostiti prijatelju koji te uvrijedio nekom ružnom riječju, ili s kojim si se svađao, ili nekoj sestri koja je ljubomorna na tebe, nije naročito teško. Oprostiti onome tko te tuče, tko te muči, gazi, koji ti prijeti s uperenom puškom da će te ubiti, to je teško. Oni su to učinili, i propovijedaju da to treba činiti.

Druga riječ koja mi je ostala jest onih 120 dana u koncentracionom logoru. Koliko puta nas duh ovoga svijeta nagna da zaboravimo naše pretke, patnje naših predaka! tamo su dani bili izbrojani, ne dani, već i minute, jer je svaka minuta, svaki sat muka za sebe. Živjeti onako svi zajedno, prljavi, bez hrane, vode, po vrućini i hladnoći, i sve to mnogo dana! A mi se žalimo kad nas malo boli zub, ili kada želimo imati televizor u svojoj sobi, sa svim komotnostima, ili koji prigovaramo poglavarima kada ručak nije baš najbolji … ne zaboravite molim vas svjedočanstva vaših prethodnika. Mislite o tome koliko su propatili. Mislite o onih šest litara krvi koje je ovaj svećenik koji je prvi govorio morao primiti da bi preživio. Živite životom dostojnim križa Kristova.

Časne sestre, svećenici, biskupi, bogoslovi ako su posvjetovnjačeni samo su karikature, ne služe ničemu, ne čuvaju sjećanje na svjedoke vjere. Izgubili su sjećanje na Isusa Krista raspetoga, našu jedinu slavu.

Još jedna stvar koja mi dolazi u pamet je onaj vojnik koji je darovao krušku časnoj sestri; i ona žena muslimanka koja sada živi u Americi, koja je donijela hranu …. svi smo braća. I taj okrutni čovjek je mislio ….ne znam što je mislio, ali je osjetio Duha Svetoga u svome srcu i možda je pomislio na svoju majku i rekao: „uzmi ovu krušku i ništa ne govori nikome“. I ona žena muslimanka je prelazila preko vjerskih razlika: ljubila je. Vjerovala je u Boga i činila dobro.

Tražite dobro sviju. Svi to mogu činiti, sjeme dobra. Svi smo djeca Božja.

Blago vama kada imate tako blizu ova svjedočanstva, nemojte ih molim vas zaboraviti. Neka vaš život raste s ovim sjećanjem. Mislim na ovog svećenika kome je umro otac dok je bio dijete, onda je umrla i majka i sestra, i ostao je sam … Ali on je bio plod ljubavi, bračne ljubavi. Pomislite na onu sestru mučenicu: i ona je bila kćerka svoje obitelji. Pomislite na ovog franjevca, s dvije sestre franjevke; i dolazi mi u pamet ono što je kardinal govorio: što se dogodi s vrtom života, tj. s obitelji? Dogodi se ružna stvar, dogodi se da ne cvijeta. Molite se za obitelji, da bi u njima cvjetali mnogi sinovi i bilo mnogo zvanja.

I na kraju, želim vam reći da je ovo bila povijest okrutnosti. I danas, u ovom svjetskom ratu vidimo mnoge, mnoge okrutnosti. Činite uvijek suprotno od okrutnosti: njegujte nježnost, bratstvo, oprost. I nosite križ Isusa Krista. Crkva, sveta majka Crkva vas takve želi: malene, male svjedoke, pred ovim malim svjedocima, male svjedoke križa Kristova.

Bog vas blagoslovio, i molim vas molite za mene. Hvala.


Preuzeto sa http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=56830 – 22.11.2015

1 12 13 14