KONCERT PJEVAČKOG ZBORA „ZVON“

U sarajevskoj katedrali Srca Isusova, 28. studenog u 19,00 sati pjevački Zbor „Zvon“ iz Dobrinja sa otoka Krka održao je koncert. Prije koncerta zbor je u zgradi Vrhbosanskog ordinarijata primio kardinal Vinko Puljić koji je u katedrali nazočio koncertu. Na početku koncerta pozdravnu riječ je uputio mons. Ante Meštrović, rektor katedrale. Uputio je riječi dobrodošlice posjetiteljima, a napose vrhbosanskom nadbiskupu uzoritom Vinku kardinalu Puljiću te naglasio kako „zahvaljujući kardinalovom poznanstvu sa pjevačkim Zborom ‘Zvon’ sa otoka Krka, počašćeni smo večerašnjim koncertom“.

Pozdrav je upućen načelniku općine Dobrinj gosp. Nevenu Komadini kao i članovima Pjevačkog zbora „Zvon“. Zahvalio im na dolasku i poklonjenom koncertu.

Pjevački zbor „Zvon“ osnovan je 2000. godine prvenstveno radi druženja i nastupa unutar Općine Dobrinj i otoka Krka. No, spletom sretnih okolnosti već u godini osnutka, krenulo je to i puno šire, jer je iste godine na Festivalu adventskih i božićnih pjesama u Pragu osvojeno treće mjesto. Na istom festivalu slijedeće godine uspjeh je bio jednak.

Osim ovog „Zvon“ gostuje i u Njemačkoj, Strassburgu u Francuskoj, u Padovi i triput u Rimu gdje je jedan od najvećih dosega bilo pjevanje u Bazilici Sv. Petra u Vatikanu te audijencije kod svetog pape Ivana Pavla II i pape emeritusa Benedikta XVI. Tu su još gostovanja u Osijeku, Vukovaru, Tordincima, Hvaru, Banja Luci… te još mnogo nastupa u Republici Hrvatskoj i izvan RH.

Zbor danas sačinjava dvadesetak pjevača, s popriličnim brojem sakralnih i svjetovnih skladbi, a surađuje i s drugim zborovima, te eminentnim solistima hrvatske glazbene scene. Kroz deset godina zbor je vodio maestro Ivica Frleta, a kroz zadnjih pet godina zbor vodi mladi maestro Damir Smerdel.

Predsjednik zbora „Zvon“ Dobrinj je Ranko Pavačić.

 20151128_195820 20151128_195332 20151128_195216

20151128_195348 20151128_194848 

Govor pape Franje u sarajevskoj katedrali

Katedrala Srca Isusova u Sarajevu, 6. lipnja 2015., susret Svetog Oca pape Franje sa svećenicima, redovnicima, redovnicama i sjemeništarcima

Spremio sam za vas govor, ali pošto sam čuo svjedočenje ovoga svećenika, redovnika i redovnice, osjećam potrebu govoriti spontano. Oni su nam pripovijedali život, iskustva, pripovijedali su nam o mnogim ružnim i lijepim stvarima. Predat ću svoj govor, koji je inače lijep, kardinalu nadbiskupu.

Sam svjedočenja već govore za sebe. To je sjećanje vašega naroda! Narod koji zaboravlja svoja sjećanja nema budućnosti. Ovo je sjećanje vaših očeva i majki u vjeri: ovdje su govorile samo tri osobe, ali iza njih stoje mnoge osobe koje su propatile na isti način.

Drage sestre, draga braćo, nemate pravo zaboraviti vašu povijest. Ne da se svetite, nego da stvarate mir. Ne da bi gledali na ova svjedočenja kao ne nešto čudno što se dogodilo, nego da bi ste voljeli kao što su oni voljeli. U vašoj krvi, u vašem pozivu je poziv, u njemu je krv ovo troje mučenika. Tu je krv i poziv mnogih redovnika i redovnica, mnogih svećenika i sjemeništaraca i bogoslova. Autor Poslanice Hebrejima kaže: Molim vas ne zaboravite vaše pretke, one koji su vam prenijeli vjeru. Oni (pokazuje na svjedoke) su vam prenijeli vjeru; oni su vas naučili kako se živi vjera. Sam Pavao nam kaže: „Ne zaboravite Isusa Krista“, prvog Svjedoka. Oni su pošli Isusovim stopama.

Oživljavati sjećanje radi stvaranja mira. Neke riječi su mi posebno ostale u srcu. Jedna, ponavljana: „oprost“. Čovjek ili žena koji se posvete na službu Bogu i ne oproste ne služe ničemu. Oprostiti prijatelju koji te uvrijedio nekom ružnom riječju, ili s kojim si se svađao, ili nekoj sestri koja je ljubomorna na tebe, nije naročito teško. Oprostiti onome tko te tuče, tko te muči, gazi, koji ti prijeti s uperenom puškom da će te ubiti, to je teško. Oni su to učinili, i propovijedaju da to treba činiti.

Druga riječ koja mi je ostala jest onih 120 dana u koncentracionom logoru. Koliko puta nas duh ovoga svijeta nagna da zaboravimo naše pretke, patnje naših predaka! tamo su dani bili izbrojani, ne dani, već i minute, jer je svaka minuta, svaki sat muka za sebe. Živjeti onako svi zajedno, prljavi, bez hrane, vode, po vrućini i hladnoći, i sve to mnogo dana! A mi se žalimo kad nas malo boli zub, ili kada želimo imati televizor u svojoj sobi, sa svim komotnostima, ili koji prigovaramo poglavarima kada ručak nije baš najbolji … ne zaboravite molim vas svjedočanstva vaših prethodnika. Mislite o tome koliko su propatili. Mislite o onih šest litara krvi koje je ovaj svećenik koji je prvi govorio morao primiti da bi preživio. Živite životom dostojnim križa Kristova.

Časne sestre, svećenici, biskupi, bogoslovi ako su posvjetovnjačeni samo su karikature, ne služe ničemu, ne čuvaju sjećanje na svjedoke vjere. Izgubili su sjećanje na Isusa Krista raspetoga, našu jedinu slavu.

Još jedna stvar koja mi dolazi u pamet je onaj vojnik koji je darovao krušku časnoj sestri; i ona žena muslimanka koja sada živi u Americi, koja je donijela hranu …. svi smo braća. I taj okrutni čovjek je mislio ….ne znam što je mislio, ali je osjetio Duha Svetoga u svome srcu i možda je pomislio na svoju majku i rekao: „uzmi ovu krušku i ništa ne govori nikome“. I ona žena muslimanka je prelazila preko vjerskih razlika: ljubila je. Vjerovala je u Boga i činila dobro.

Tražite dobro sviju. Svi to mogu činiti, sjeme dobra. Svi smo djeca Božja.

Blago vama kada imate tako blizu ova svjedočanstva, nemojte ih molim vas zaboraviti. Neka vaš život raste s ovim sjećanjem. Mislim na ovog svećenika kome je umro otac dok je bio dijete, onda je umrla i majka i sestra, i ostao je sam … Ali on je bio plod ljubavi, bračne ljubavi. Pomislite na onu sestru mučenicu: i ona je bila kćerka svoje obitelji. Pomislite na ovog franjevca, s dvije sestre franjevke; i dolazi mi u pamet ono što je kardinal govorio: što se dogodi s vrtom života, tj. s obitelji? Dogodi se ružna stvar, dogodi se da ne cvijeta. Molite se za obitelji, da bi u njima cvjetali mnogi sinovi i bilo mnogo zvanja.

I na kraju, želim vam reći da je ovo bila povijest okrutnosti. I danas, u ovom svjetskom ratu vidimo mnoge, mnoge okrutnosti. Činite uvijek suprotno od okrutnosti: njegujte nježnost, bratstvo, oprost. I nosite križ Isusa Krista. Crkva, sveta majka Crkva vas takve želi: malene, male svjedoke, pred ovim malim svjedocima, male svjedoke križa Kristova.

Bog vas blagoslovio, i molim vas molite za mene. Hvala.


Preuzeto sa http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=56830 – 22.11.2015

1 10 11 12